On Tue, 14 Aug 2007 22:41:39 +0200, mozebit wrote:

> "Danijel Turina"  wrote in message 
> news:12p2feezat41h$.o6mbi71yed7q$.dlg@40tude.net...
> 
>> Ma daj. Kad se netko stvarno nađe na kavi s njim, to su obično poznati
>> likovi s newsa koji imaju kontinuitet pisanja ovdje. Ovi izmišljeni likovi
>> su karikature, izgledaju stereotipno i uvijek su podskup Felixovih dosega,
>> što je jadan prizor s obzirom kakvi su Felixovi punu dosezi.
>>
> 
> 
> Ti si duhovnjak?
> Ti si Yogin?
> 
> Ja nisam felix kao sto "vidis", ali isto tako nisam ni u feliksovoj skupini, 
> ali gade mi se ljludi koji pljuju po drugima kao npr. TI veliki pisce i 
> duhovni covjece koji iskoristavas jadnike i maloumnike da te financiraju!
> Jedino sto imas od svoje duhovnosti je tvoje pluvanje po ljudima koje ne 
> poznajes a rezultat bit ce ti bol u zelucu od tvojeg egoizma!
> servus yogine! :)

Inače, da se vratim na ovaj post, zaintrigirao me je zbog toga što
predstavlja stereotip na kojem se jednostavno da ukazati na par stvari.

Prva stvar je da mene lik proziva zbog pljuvanja po drugima, a elementarni
uvid pokazuje da je njegov post smišljen isključivo u svrhu pljuvanja po
drugome. Lik mrzi i veli drugome "ti si pun mržnje". Pun je gadosti i zato
mu se puno toga gadi. Boli ga želudac ali misli da je to tuđi želudac.

Druga stvar je da tekst sadrži više laži nego rečenica, što je iznimno
postignuće i takav koncentrat idiotizma na ovim prostorima u pravilu
uspijevaju napisati jedino Bakija i Tomislav. Apsolutno ništa u tom tekstu
ne prolazi kriterij činjenične točnosti i objektivnosti, u smislu da se
identificiraju nečija točna svojstva, njih se analizira da bi se ustanovio
problem, i onda se na temelju analize problema daje mišljenje o osobi.
Ovdje se kreće od mržnje prema osobi, prikupe se proizvoljne pizdarije koje
nemaju nikakve veze s onim kojega kritiziraš, to se uobliči u hračak i
pljune ga se na metu. 

Treća stvar koja se ovdje vidi je definicija duhovnosti kao sfere
aktivnosti u kojoj beskrupulozni iskorištavaju "jadnike i maloumnike". Ono
što ovaj meni zamjera, pazi sad ovo, nije iskorištavanje jadnika i
maloumnika, zato što to smatra inherentnim svojstvom duhovnosti (sa čime
bih se ja čak i složio). On meni zamjera što to ne radim na tipičan
duhovnjački način. Ako vidimo početak teksta, on me zapravo pita kakav sam
ja to duhovnjak, a u donjem dijelu teksta opisuje aktivnosti prosječnih
duhovnjaka. Implicitni dio opisa bi glasio da duhovnjak mora biti ljubazan
i ne smije vrijeđati, i mora iskorištavati budale i maloumnike na blag i
duhovan način, a ne kao ja, koji se tu usudim ukazivati na licemjere i
gluposti i takve stvari ismijavati. 

Četvrta stvar je da se lik očito nije u stanju odlučiti je li njemu
duhovnost dobra ili loša stvar. Na temelju toga što me proziva kakav sam to
ja duhovnjak, vidi se da smatra da bih trebao biti bolji duhovnjak. Na
temelju opisa karikature duhovnjaka koju pokušava prilijepiti na mene vidi
se pak da bi me najradije pljunuo zato što ga podsjećam na duhovnjake. 

Peta stvar je korištenje astralne slike duhovnosti i duhovnjaka iz
kolektivnog nesvjesnog, i to je možda najznačajniji dio poruke koju bi se
inače moglo zanemariti kao nebitnu i besmislenu u svojoj odlijepljenosti od
stvarnosti. Postoji stvarna slika duhovnosti koju je trivijalno
"downloadati" iz zemljinog astrala naprosto tako što pogledaš što bi
nekakvom "duhovnjaku" zamjerao i riječi ti same dolaze. Duhovnost je tu,
dakle, definirana kao sfera djelatnosti pomaknuta za barem jedan sloj u
odnosu na sfere djelatnosti sa zbiljskim predmetom. To znači da se radi o
sferi u kojoj se "duhovnost" apstrahira od konkretnih primjera u samostalnu
kategoriju koja postaje predmetom interesa. Sličan primjer bi bio da se
netko bavi "ljepotom", apstrahiranom od stvari, ili "pameću", apstrahiranom
od konkretnih ideja i problema. U praksi, to znači da o duhovnosti neće
razgovarati čovjek koji je snagu duha fokusirao u konkretan problem i kao
rezultat proizveo nešto dobro i veliko, nego čovjek koji je na neki
apstraktan način duhovan, nevezano za njegova postignuća. Primjer toga je
recimo Mahešvarananda. Realno, to je čovjek prosječne inteligencije i
niskog obrazovanja koji nije napravio ništa vrijedno, ali ga se smatra
duhovnom, prosvijetljenom i ostvarenom osobom zato što priča o duhovnosti,
prosvjetljenju i ostvarenju. Te stvari se nikad ne daju vidjeti u
konkretnoj sferi i uvijek ostaju zamotane u ambalaži misticizma i
ezoterije.
Kontraprimjeri su, recimo, Tolkien, Zelazny i Oldfield. Mike Oldfield ne
smatra sebe duhovnim čovjekom, ali proizveo je neke od najjačih proboja
duhovne snage u materijalni svijet koje sam vidio kroz povijest
čovječanstva; valjda mu je jedino Vyasa po tom pitanju ravan. Ali on se ne
bavi duhovnošću, on se bavi glazbom. Jedino što to radi na način koji
uključuje ogromnu duhovnu snagu. Duhovna snaga se ovdje ne uočava kao
apstrakcija neovisna o predmetima, i nema nikakvog kvazimisticizma. Postoji
konkretni artefakt koji nosi tu duhovnu snagu. Imaš Tubular bells,
Ommadawn, Hergest Ridge, Incantations, TB2, TSODE itd, koji su serija
remekdjela najviše kategorije. Autor tih remekdjela se ponaša totalno
normalno, ide okolo u košulji i trapericama i ne pravi od sebe nikakav
cirkus.
Za razliku od Oldfielda, Mahešvarananda (kao opća imenica) mora svojom
pojavom, kad već ne može djelima i rezultatima, implicirati svoju
duhovnost. On se mora smješkati kako bi pokazao "unutarnju radost", koja
je, valjda, rezultat duhovnosti. On mora sve raditi polako da bi implicirao
"unutarnji mir", koji je valjda isto rezultat duhovnosti. I, naravno, mora
se oblačiti u posebnu uniformu koja također implicira duhovnost. Tu onda
dolazi red tradicije iz daleke duhovne Indije, red karme i reinkarnacije,
red vegetarijanstva i red sanskritskih pojmova. Kad se sve to zbroji imamo
autentičnog duhovnog učitelja.

Naravno, na nesvjesnoj razini ljudi detektiraju da je negdje problem, ali
obično krivo smatraju da je problem u takozvanim "lažnim duhovnjacima",
prevarantima koji ostvaruju iste ciljeve kao i drugi svjetovni ljudi (seks,
novac, kontrola) ali apstrahirano od konkretnih stvari, u svijetu prijevare
s nazivom "duhovnost". Problem u takvom razmišljanju je implicitno
smatranje da postoje "pravi duhovnjaci", za razliku od šarlatana, ali bojim
se da je "pravi duhovnjak" zapravo samo šarlatan kojega još nisu
razotkrili. Čitava sfera je inherentno pokvarena i leglo je ljigavaca
najgore vrste. 

Da nema naljepnice "duhovnost", Mahešvarananda bi bio obični seljak iz
Rajastana u Indiji, najsiromašnije pustinjske provincije u kojoj svi jedva
spajaju kraj s krajem. Da se s njega ukloni uniforma i spika, što bi on
konkretno mogao raditi? U čemu se točno očituje njegova duhovnost, kad
maknemo "duhovnost" kao odvojenu kategoriju kojom se moguće baviti, i
gledamo samo na konkretno? Je li on dobar pisac? Dobar kompozitor? Dobar
liječnik? Što on to zapravo zna raditi? Što jedan Makaja zna raditi ako mu
se makne maska duhovnosti? Što jedan Knežević zna raditi ako mu se makne
maska duhovnosti? Što jedan Mahariši zna raditi ako mu se makne maska
duhovnosti? 
Čovjek bi očekivao da sva ta duhovna snaga akumulirana u tim stupovima
duhovnosti i vertikalama čovječanstva može imati neki izraz i izvan sfere
pričanja o duhovnim brijicama. Čovjek bi očekivao da takvi mogu s lakoćom
briljirati u književnosti, slikarstvu, glazbi, znanosti i sličnim stvarima,
ali to se nikada ne dešava. Predavanja "duhovnih ljudi" bez iznimke su
debilizirana, na jako niskoj intelektualnoj razini, nisko informativna i
zapravo dosadna, a ako pokušavaju "prijeći na višu razinu", tu se tek može
čuti svakakvih gluposti. Čovjek bi očekivao da osobe velike duhovne snage
imaju sposobnost za nešto više od uspavljivanja publike besmislicama.
Problem je u očekivanju da je takve osobe moguće naći među "duhovnjacima".
Naime, oni koji su bili u stanju raditi nešto vrijedno i postići uspjeh u
tome, dakle u stvarima koje imaju konkretan predmet, poput umjetnosti,
znanosti, tehnologije i sl., oni se bave tim konkretnim. Oni koji nemaju
nikakvih konkretnih sposobnosti morali su ili gladovati, ili se primiti
apstrakcija, apstrahirati duhovnost od konkretnog i svesti je na
besmislicu.

Kao zaključak, ovaj lik koji mrzi duhovnost i duhovnjake zapravo ima dva
problema. Prvo, on zapravo nije siguran bi li htio biti duhovnjak ili bi
sve duhovnjake pobio. Drugo, mene je greškom zamijenio za duhovnjaka pa mu
se pričinjavaju pizdarije i sav se zapjenio kao bijesni pas, a bez stvarnog
razloga. Ja se bavim što dizajnom softverskih sustava, što managementom,
što informatičkom tehnologijom vezanom uz SOA i distribuirane sustave, što
fotografijom, a pomalo i prepucavanjem po newsima i prcanjem debila poput
njega u bolestan mozak. Ukratko, klinac, žalim slučaj, ja ti nisam
duhovnjak, nisam na prodaju i ne moram se, za razliku od lopova koji su ti
uzori, prešetavati po pozornici u "najboljem izdanju" kao kandidatkinja za
miss universe, smješkajući se i želeći mir u svijetu. Ja te mogu poslati u
krasan trokurac i reći ti da si smeće od čovjeka, što jesi, i time si
nimalo neću ugroziti revenue stream.

-- 
http://dturina.pticica.com/