On Tue, 02 May 2006 15:02:48 +0200, Miroslav Zubcic wrote:
>> Ja imam, recimo, oprezan stav prema ekstremima u oba pravca. S jedne strane
>> stoje karma-vegetarijanci, pateticni sirocici ciji je zivot lisen bilo
>> kakvog pozitivnog sadrzaja, a koji se prvenstveno bave vlastitim utjecajem
>> na okolis i kolicinom negativne karme koju proizvode svojim djelima, recimo
>> razlikom izmedju jedenja salate i prsuta. 
> 
> Često se pod tom aureolom može skrivati i volja okrutnosti ili sindrom
> sveca. 

Nekako imam dojam da ovo nisu dvije pojave nego jedna - neprihvacanje sebe,
ne-ljubav prema sebi. Onaj tko sebe ne voli i ne prihvaca imat ce nerealne
zahtjeve i prema sebi i prema drugima, sto uzrokuje okrutnost, a istodobno
i pokusaj ponasanja (ili barem glumljenog ponasanja) po samonametnutim
kriterijima onoga sto takav dozivljava kao "duhovno". Citav taj kompleks je
uzasno sranje.

>> S druge strane pak stoje zadrti seljoberi koje maksimalno zaboli za bilo
>> koga i bilo sto osim njih samih, i obicno se glupavo cerekaju dok po gradu
>> voze terenska vozila. 
> 
> Uh definitivno. Ne znam koji su mi gori. Bedačeki sa svojim "žujama"
> ili preventivnim kretenskim ismijavanjem svega što bi im moglo
> poljuljati film koji voze. Poznat mi je taj čoporski tip macho budala
> 'nema tice do prasice', koji su obično tranvestiti ili čak i pomalo
> žene u duši. 

Ja bih tu rekao da se radi naprosto o osobama cija je zivotna energija (sto
ukljucuje i seksualnost) zapravo iznimno slaba i neprofinjena, nesto kao
mokri panj koji samo dimi kad ga stavis na vatru. Ovi "duhovni" su ponesto
drugaciji - rekao bih izgubljeni u pokusaju da naprave nesto, i zarobljeni
s jako puno psiholoskih gluposti koje uvjetuju prvenstvenu usmjerenost
njihovih napora prema drugima.

>> Negdje na sredini su ljudi koji paze da ne rade nepotrebna sranja okolo,
>> ali u svojim postupcima se vode prvenstveno pozitivno a ne negativno, dakle
>> "sto ja mogu konstruktivno napraviti da stvari bolje funkcioniraju",
> 
> Problem je što takve ubrzo ubije društvo i okolina i vremenom im
> splasne virtue kada ih uguraju u tor. Takvima obično savjetujem da se
> nikada ne "uozbilje" i ne "odrastu", kako ne bi postali "pametniji".

Ako normalne definiramo kao one po sredini Gaussa, to su obicno tako
neinteresantna stvorenja da se grozim toga da me netko proglasi normalnim;
sva sreca da za to nema pretjerane sanse. :))

>> a ne "buduci da sam totalni luzer pa nisam u stanju nista pozitivno
>> napraviti na svijetu, idem barem raditi sto manje stete, pa cu jesti
>> soju i salatu, i reci neka me kompostiraju na nekom gnojistu poslije
>> smrti".
> 
> S naglaskom da to ne bi imalo smisla kada ne bi bilo nekoga da
> promatra svo to svetačko odricanje i pred kime se ne bi mogli
> producirati. :-)

Naravno; ponizavanje sebe uvijek je odlican nacin da se uzdignes nad
drugima.

>> Takvi ce na pitanje "sto si u zivotu korisno napravio" moci odgovoriti
>> "smjeskao sam se", i bit ce dokazni materijal da je najveci grijeh ne
>> napraviti nista korisno. Svi rade sranja, stetu i greske, ali samo rijetki
>> rade i nesto dobro i vrijedno, i oni pisu povijest, dok su ostali tek
>> balastna masa.
> 
> Ne pišu povijest samo dobri. :-)

Mislio sam na povijest one vrste kakva se obicno vidi u nekoj knjizi o
znanosti. :)

>> To je sad jedna strana medalje, koja se bavi kritikom luzera i fejkera,
>> koji su nesto negdje citali, to interpretirali sukladno svojim misaonim
>> dosezima, i sad misle da ti aura ima lijepu boju ako si dobre volje.
>> Zapravo takvima aura ima boju i konzistenciju govna, a tako i fizicki
>> izgledaju, kao bezlicno govno koje se smjeska, bez ikakve sile i plamena u
>> sebi.
> 
> Ne bih o aurama, nije moja terminologija, ali ti o kojima pričaš se
> itekako mogu primjetiti upravo na temelju vanjskog opisa - to je ono
> konkretno što daju svijetu od sebe. Blijede sjene tankog tihog glasića
> koje su okrutnost prema drugima zamjenili sa okrutnošću prema sebi.

Velim, to su stvari koje se vide i po cisto fizickim manifestacijama, nije
to sad nekakva bajka koju je netko izvukao iz dupeta. Stovise, u velikom
broju slucajeva gledanje cisto energetskih zbivanja moze prevariti, buduci
da covjek koji se na to oslanja zapravo rijetko razlikuje uzroke od
posljedica, gdje nije toliko bitno *sto* vidis, nego sto je to u stvari,
kako je i zasto nastalo, i, cesto jos bitnije, sto *ne* vidis. Tu je
potrebno uzasno puno finesa, i ja sam se ne jednom prevario promatrajuci
jedan izolirani fragment, a bez razumijevanja krajnjeg uzroka i citave
situacije. Zbog toga sam ja bitno oprezniji u takvim stvarima od Felixa,
koji previse vjeruje svojim "feelinzima". Zapravo se znalo desiti da bolji
zakljucak od mene izvuce netko tko ne vidi nista na astralu, buduci da sam
se ja znao upetljati u stvari koje postoje tek u potencijalu, kao misli
koje se vrte u necijem nesvjesnom dijelu licnosti, bez dodira sa svjesnim.
Ljudski um je tesko sranje podlozno osjetilnim obmanama poput optickih
varki, i to vazi jednako za fizicka kao i za nadfizicka osjetila. Zbog toga
ja volim nesto pet puta provjeriti i pitati jos trojicu kako im se nesto
cini, a tek onda formiram radnu hipotezu.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/