On Fri, 25 Mar 2005 11:51:54 +0100, boris wrote:
>> odgovor na drugaciji nacin. Npr., razgovara se o opravdanosti abortusa, i
>> katolici po svojem obicaju fanaticno zagovaraju njegovu nedopustivost, i
>> vele da je abortus uvijek i univerzalno nedopustiv. Onda kao vjestaka sud
>> pozove nekakvog inerdisciplinarnog teologa i pita ga je li to doista tako
>> iz pozicije svih religija.
> 
> I sta imas od toga da on potvrdi da je u religiji nekog npr. africkog
> plemena dozvoljeno raditi abortus? To apsolutno nicemu ne vodi.

Imas provjeru istinitosti necije tvrdnje, cemu i inace sluze sudski
vjestaci. Kao i obicno, ti nisi bas pratio liniju razmisljanja, samo zadnju
recenicu.

>> Alternativno, imas optuzenog koji veli da je
>> zlocin pocinio zato sto mu to vjera nalaze. Tada sud pozove svecenika
>> njegove religije i pita ga je li ta tvrdnja tocna.
> 
> Koji ce to svecenik priznati da je u njegovoj religiji dopusteno izvrsiti
> zlocin? 

Ti podrazumijevas da bi se radilo o pravnom sustavu u kojem postoji koncept
zlocina kao djela. Ja pak podrazumijevam da bi se radilo o sustavu u kojem
su najbitnije pobude pocinitelja. Pobude tvore razliku izmedju zlocina i
vrline. Dakle, za razliku od tvoje situacije, gdje se prvo ustanovi da je
pocinjen zlocin, a onda se pokusava ustanoviti je li ga konkretna osoba
pocinila, ovdje bi se ustanovilo da je postojala situacija u kojoj je
covjek napravio neko djelo, i sad se pokusava ustanoviti je li to djelo
zlocin. Naravno, to je nezamislivo zapadnoj civilizaciji, pa zato sad i
imamo Gotovinu kao "trazenog kriminalca", zato sto je netko poceo od
pretpostavke da je pocinjen zlocin, a onda je teoretizirao dalje i isao
traziti krivce. Zakljucak je apsurdan, ali potpuno slijedi iz te nakazne
pravne masinerije, a ja velim da tu citavu masineruju treba rasturiti i
napraviti od nule kako treba, a ne samo podmazati da ne skripi, kako vecina
misli da bi bilo dovoljno. 

> Uostalom uopce se ni ne radi da li religija dopusta zlocin ili ne
> nego da li je cin kaznjiv po zakonu. Inace bi moglo ispasti da je obredno
> zrtvovanje ljudi dopusteno onima kojima je takav cin religijska odrednica.

Bolje je pitanje je li dopusteno pobiti civile koji su se skrivali skupa s
naoruzanim vojnicima, a ti si topovima tukao po vojnicima. Ako idemo po
tvojem principu, svako ubojstvo je zlocin, civili su ubijeni, netko je
izdao naredbu i taj netko je kriv - samo na sudu treba ustanoviti je li
izdao naredbu ili nije. Po meni, to je daleko kompliciranije. Treba vidjeti
zasto je pucao na to mjesto, u kakvom kontekstu i s kojom namjerom. U
takvoj situaciji, i te kako ce biti potrebni vjestaci koji ce prosudjivati
motivacijski sklop, a ne vidim zasto medju takvima ne bi bilo i svecenika.
S druge strane, u tvojem misaonom sustavu su takvi nebitni, bitno je jedino
ustanoviti je li pucao na civile ili nije, pa ako je pucao, ide u zatvor.

>> To su i inace situacije
>> u kakvima sudovi pozivaju vjestake. Takodjer, kao vjestaka za psihicko
>> stanje nekog vjernika moglo bi se pozvati njegovog svecenika-ispovjednika,
>> a ne recimo psihijatra, kojemu su po definiciji ludi svi koji se bave
>> duhovnoscu.
> 
> Zaboravljas cinjenicu da je ispovijed osobna stvar i da je sveceniku jedna
> od temeljnih moralnih obaveza ne otkrivati ispovjedne tajne. Takav svecenik
> bi brzo bio obiljezen kao "onaj koji okolo prica tude grijehe".

Nije uopce potrebno da otkriva ispovjednu tajnu, dovoljno je da veli svoje
misljenje o covjeku bez iznosenja bilo kakvih pojedinosti dobivenih u
ispovjedi. Recimo Sudac je tako javno izrekao svoje pozitivno misljenje o
Gotovini, kojega osobno poznaje. Zasto njega sud ne bi pozvao kao vjestaka?
Svecenik je, sto znaci da se razumije u ljude. Poznaje optuzenoga, sto mu
daje dovoljno znanja da iznese sud o karakteru tog covjeka pojedinca.
Smatrati da ce neki sudski vjestak-psihijatar biti bolji i "znanstveniji"
totalna je tlapnja, ali tlapnja u koju ljudi vole vjerovati jer ide niz
dlaku njihovim materijalistickim idejama.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/