On Sat, 30 Aug 2008 15:31:19 -0700 (PDT), vib wrote:

>> Zbog toga ja smatram da materija posjeduje
>> inherentnu težnju prema samoorganiziranju i stvaranju sve složenijih
>> struktura, što se na jednoj razini manifestira kroz fuzione procese u
>> zvijezdama kojima nastaju teži elementi, na drugoj kroz kemijske procese u
> 
> ima sposobnost samoorganizacije ali realno gledano cini se da se to
> nacelo iscrpljuje vec kod minerala.

Pa ne bih rekao, budući da ja nastanak sve složenijih kemijskih spojeva,
uključujući nukleinske kiseline, vidim kao nastavak tog procesa.

>> kojima nastaju sve složeniji spojevi, a na trećoj kroz evoluciju živih
>> organizama od jednostavnijih prema složenijima.
> 
> tu se vec mora uvesti novi element, naime taj prjielaz iz nezivog u
> zivo, IMO, ostaje nejasan, koliko god se aorte odn. retorte dugo
> kuhale.

Kao što rekoh, radi se o najzajebanijem dijelu procesa evolucije, koji je
trajao milijardu godina. Zamisli da imaš kotao s kemikalijama i on se krčka
sto milijuna godina, pri čemu nastaju čudne pojave poput lokalnih nakupina
proteina, aminokiselina i enzima u mikroskopskim udubljenjima stijene, jer
je još daleko razvoj stanične membrane. Mi zapravo znamo jako malo o tom
procesu, samo se čini da je struktura stanice beznadno komplicirana i da
nije mogla nastati slučajno, ali nitko normalan ni ne veli da je nastala
slučajno. Proces u kojem prolaskom vremena u svemiru opažamo sve složenije
tvari a sve počinje s eksplozijom energije teško se može nazvati slučajnim,
vidi se obrazac nastanka složenog od jednostavnog koji prožima sve razine
svemira, i taj obrazac promiče jedino znanstvenim fah-idiotima koji su
toliko fragmentirali opažanje svemira da im zvuči apsurdno i smiješno
stavljati procese u zvijezdama, kemijske procese i procese evolucije živih
organizama u isti koš, ali ja u kontinuitetu i istom obrascu prisutnom u
tim procesima vidim način na koji Bog stvara svijet.

> mislim da stupanj organizacije iznad mineralnog vec treba etericki
> element, to onda cini prijelaz na billjke. sa biljaka na zivotinje je
> opet skok, biljke same iz sebe ne mogu iznjedriti zivotinju ukoliko se
> ne umijesa novi elemnt 'odozgo' -  itd.

Ja bih izbjegavao izoliranje eteričkog elementa kao neke vrste izdvojene
pojave, i bio bih skloniji reći da različite oktave eteričkog sudjeluju u
samim formativnim procesima u kojima nastaju različiti aspekti materije.
Dakle rekao bih da neki tip prane možeš opažati u samom ponašanju
svjetlosti, a neke u kemijskim procesima; teorija mrtve materije možda
izgleda privlačno u počecima razmišljanja zbog svoje jednostavnosti, ali
kasnije dovodi do sve većeg broja problema koje se mora rješavati uvođenjem
raznih deorum-ex-machina, recimo konceptima prane koja s jedne strane
ispada skoro jednako transcendentalna kao duša, a s druge strane bi trebala
biti toliko bliska materiji da bi je se moralo moći detektirati
instrumentima. Moje rješenje tog paradoksa glasi da prana mora biti dijelom
onoga što obično doživljavamo kao materiju, mora biti dio inherentne
dinamike, čak bih rekao duhovnosti, same materije.

> naime, taj 'element', uopce ga ne moramo zvati duhovni (jer zapravo i
> nije)- u ovom nacinu gledanja -  je taj koji 'trazi' nacin kako ce se
> izraziti. Astral kao princip zelje, strasti, nizih emocija ...
> 'trazi' (pod navodnicima!) odgovrajuce tijelo. naprosto ne moze se
> izraziti kroz biljku. u tom smislu je neka fizicka manifestacija
> ukalupljena i uvjetovana tim 'visim' principom koji je na neki
> pokretac inertnog nosioca.

Da, čini se da neki aspekti evolucije tako funkcioniraju, ali isto tako mi
se čini da materija ima formativni učinak na astral, odnosno da struktura
astralnog tijela bića jako ovisi o tome koje smjerove razvoja mu parametri
fizičkog tijela dopuštaju. Recimo, vrlo složena socijalna i seksualna
međudjelovanja ljudi moraju utjecati na formiranje elemenata ljudske duše,
koja bi se našla u nezgodnoj poziciji kad bi se morala inkarnirati kroz
tijelo vanzemaljca koji uopće nema ljudski tip socijalnih i seksualnih
odnosa podržan na razini biologije. 

> to nema nikakve veze sa antropomorfickim koncepcijama, to su naprosto
> sile, snage koje se manifestiraju po principu sustina ili sadrzaj/
> forma.

Ono što ja smatram nevjerojatnim jest da postoji duhovni prauzor čovjeka,
čega je ljudsko tijelo materijalizacija. Ljudsko tijelo je tako očito
formirano isključivo za svrhe međudjelovanja s materijalnim svijetom, da ne
mogu zamisliti apsolutno nikakav kontekst u kojem bi duhovnom biću, koje je
neograničeno materijom, trebale ruke, noge, glava, nokti, nožni prsti,
probavni organi i slične stvari. To je naprosto besmisleno do ekstrema, i
bilo kakav uvid u astralno pokazuje da su jedini uzroci postojanja
antropomorfnih astralnih entiteta zapravo rezultat djelovanja suprotnog
smjera, dakle uzrok im je u jakoj identifikaciji duše s tipom tijela kroz
koje se formirala, pa nastavlja koristiti taj oblik i kad je to nepotrebno.
Naprosto, oblici astralnog funkcioniranja ljudskih duša toliko su (barem na
početku) određeni naučenim kroz fizičku egzistenciju, da je takvima teško
zamisliti duhovnu akciju bez fizičke ambalaže kroz koju su je na fizičkom
planu naučili obavljati.

> poznata je ona observacija  da je inteligencija sadrzana u dizajnu
> tijela nesumjerljivo veca od inteligencije koja nastanjuje to tijelo,

Ne bih rekao da se može govoriti o dizajnu tijela više nego se može
govoriti o dizajnu zvijezda ili dizajnu zrna pijeska. 

> to podjednako vrijedi za ljude i za zivotinje, jer i najveća ljudska
> inteligencija je još daleko od konstruiranja neceg savrsenog poput
> zivog organizma.

Zapravo, rekao bih da dosta ljudskih kreacija nadilazi bilo što poznato u
sferi živih organizama. Nisam primjetio žive organizme koji bi bili u
stanju lansirati se u orbitu ili letjeti sa Zemlje na Mjesec zbog svojeg
"prirodnog dizajna", a ljudski tehnološki artefakti to mogu. Isto tako,
nisam primjetio biće čije bi se oči mogle mjeriti s modernim teleskopima i
mikroskopima, ili um koji bi se mogao mjeriti s računalima u ogromnom broju
stvari. Svaki rovokopač nadilazi parametre ljudskog tijela po kriteriju
fizičke snage, a ako ćemo o složenosti, današnji mikroprocesori svojom
složenošću konkuriraju najsofisticiranijim aspektima biologije.
Fora s biološikim "dizajnom" je u tome što je to dizajn u onom smislu u
kojem se može reći da potrebe tržišta dizajniraju uspješni proizvod, a ne u
smislu da inženjer dizajnira uspješni proizvod. "Tržište" u slučaju
biologije znači da će te lav pojesti ako ne trčiš dovoljno brzo, pa nećeš
proizvesti potomke, ali će ih zato proizvesti onaj koji *je* trčao dovoljno
brzo ili je bio dovoljno pametan da zbriše lavu, ili je bio dovoljno jak da
ga ubije. Dakle biologija funkcionira tako da genetske varijacije u
potomstvu proizvode nekoliko mogućih varijanti bića, od kojih onda
"tržište" odabere najbolju, i selekcija onda ide dalje u tom smjeru. Dakle
to je jako daleko od kaotičnog sustava kojim bi vladale nasumične mutacije,
i jasno je zašto rezultati takve selekcije nakon određenog broja iteracija
izgledaju jako optimizirano, i zašto se to može pobrkati s inteligentnim
dizajnom nastalim u nečijem CAD programu.

> to se naravno koristi kao argument u teroriji 'inteligentnog dizajna'
> koja je kao suprotnost evolucionistima. u tom smislu ja shvacam taj
> 'inteligentni dizajn' kao suprotnost proizvoljnostima.  U cinjenici da
> je fizicka okolina oblikovala zivotinjsko tijelo ne vidim nesto
> neduhovno ili nizeg reda. treba dizajnirat nesto sto ce funkcionirat u
> fizickom svijetu, to je vrhunski pothvat, bio on duhovan ili
> neduhovan.

Naravno. Ja bih čak rekao da se prirodnu selekciju može tumačiti kao
urođenu želju svemira za savršenijim i boljim, odnosno da je težnja prema
Bogu osnovni motor svemira. 

-- 
http://www.danijel.org/