On Fri, 17 Aug 2007 08:53:26 +0200, Edina wrote:
>  Osim toga, um poprima kvalitete onoga na čemu boravi. Ako
>> čovjek po cijele dane čita sulude besmislice, naprosto mu se zamuti um i
>> više se ne bavi stvarima koje su njegovi problemi, njegovi dosezi i njegov
>> život.
> 
> 
> ne bih se bas slozila sa time.... literarne uratke navedenog bolesnika ja 
> dozivljavam kao humor.... kao da citas viceve :)
> a na kraju krajeva, jednostavno kreleta stavis u filter i oke :)

To što kažeš je standardna obrana kojom se ljudi koriste protiv takvih
stvari - "nećeš valjda dopustiti da te takva budala uzruja". Ljudski um je
daleko složenija stvar, funkcionira na više slojeva, i ono što bi trebalo
izgledati racionalno često je samo racionalizacija. Naime, ljudima kao
vrsti je instinktivno svojstveno uspostavljati međusobne linkove empatije,
tvoriti socijalne mreže kojima se ograničena osobnost pojedinca
identificira sa širim entitetom. Jedno od svojstava te instinktivne
empatije je pokušaj razumijevanja tuđe pozicije, pokušaj da se staviš u
nečiju poziciju, napraviš s njim nekakav kompromis, riješiš probleme,
uspostaviš harmoničnu egzistenciju. Ljudi bi željeli da psihopati na njih
nemaju učinka, ali to je točno IMO samo u slučajevima ljudi koji zbog nekog
razloga imaju zablokirane ili nerazvijene te socijalno-empatske mehanizme,
a ostali budu lako povrijeđeni i traumatizirani, što pokušavaju prikriti
praznim tvrdnjama poput "taj mene ne može povrijediti jer mi nije bitan".
Nije to svjesna stvar, to je ljudima više na razini hardvera nego na razini
svjesnih postupaka. Na tim principima je utemeljena čitava znanost o
sugestijama - autogeni trening, hipnoza, sve to je utemeljeno na principu
suosjećanja s nečijom pozicijom, što u ekstremnom slučaju vidimo kao
sugestibilnost do razine hipnoze. Ono što psihopati ovdje rade zasnovano je
bez iznimke na tim principima empatičnosti i nesvjesne sugestibilnosti.
Koliko god ljudi pričali o tome da je nekoga jednostavno ignorirati, to
zapravo i nije istina, jer većina zbog svojeg instinktivnog programiranja
želi shvatiti drugoga, pa o njemu razmišlja, vrti si njegove riječi u
glavi, pokušava se staviti u njegovu poziciju itd., a to u slučajevima
zlonamjernih ili ludih ljudi može biti jako štetno. Ljudi zapravo nisu
skloni drugoga kompletno otpisati kao promašaj, i tu se otvaraju prema
negativnim utjecajima. Ukratko, jako je teško stvarno biti imun na takve
stvari, i to se postiže prvenstveno principom jačeg podražaja, kad ti je
nešto pozitivno toliko interesantno da ti posve privuče pažnju i apsorbira
te, pa ti se svijest izvuče iz sfere bedastoća u koje te pokušavaju uplesti
razni patološki primjerci. Znam ja po sebi, ja sam pokušavao tog Elvisa
shvatiti dulje vrijeme, fakat sam ga proučavao i nikako mi nije bio jasan
jer ja o ljudima s problemima razmišljam iz nekakve duhovne pozicije, a
podrazumijevam da fizičko tijelo funkcionira unutar nekakvih normalnih
parametara. Onda mi je sinulo - ako se može pokvariti tramvaj, zašto se ne
bi mogao i ljudski mozak? To je fizički stroj, složen i s puno mogućnosti
da se nešto sjebe. Ako se može u kompjutoru stiltati procesor, RAM ili neka
druga komponenta, zašto ja vjerujem da je mozak imun na takve stvari i da
svi problemi moraju biti duhovne ili energetske prirode? To mi je bilo
"otkrivenje", da tu nema nekakvog duhovnog problema koji bi trebalo
riješiti, ili nečega gdje bih ja eventualno mogao pomoći, nego je liku
spržen mozak i ne radi dobro, nema tu sad duša ovo, astral ono. Pokvario se
kontroler sabirnice, nije problem u windowsima i wordu.

Druga zabluda gdje se ljudi upecaju na empatiju potječe iz podrazumijevanja
tuđe dobronamjernosti. Ljudi koji su dobronamjerni instinktivno
podrazumijevaju da su i drugi takvi, ali u stvarnosti s druge strane često
imaš lika koji bi mogao bez problema gaziti po leševima samo da isfura neki
svoj ego trip. Tu je empatičnost opasna stvar, i pokušaj da s takvim
uspostaviš nekakav pozitivni kontakt ili kompromis uvijek završava na tvoju
štetu. Zbog toga ja smatram da je po mene dosta štetno uspostavljati
nekakav empatski networking s ljudima na ovakvim grupama. Na žalost, moram
ustvrditi da ovdje vlada astralno polje kakvo sam vidio samo na jednom
mjestu - prijemni odjel u ludnici za akutne slučajeve, dakle za ljude koji
su naprasno poludili i upravo bulazne, i morali su ih hitno dopremiti na
psihijatriju. Nigdje drugdje nisam vidio takvu koncentraciju ludila,
nesuvislosti i ostalih oblika psiho- i socio-patologije. Praktički da nema
gore stvari koju bi čovjek mogao sebi napraviti nego se empatski povezati s
takvim likovima i pokušati shvatiti njihovu poziciju. A što je najgore, već
i samom činjenicom da se spojiš na newse, čitaš poruke, reagiraš,
komuniciraš, automatski uspostavljaš linkove s njima na nesvjesnoj razini.
Što si dulje spojena na to, tim ti je teže razaznati svoju osobnu poziciju,
prisjetiti se svojih stvarnih želja i ciljeva, i zapravo tvoja energija se
preusmjerava s pomicanja tvojih osobnih unutarnjih i vanjskih granica na
taj social networking i pregovaranje linkova i pozicija s drugima, što je,
u situaciji kad je većina tih ljudi gora od tebe, zapravo daleko opasnije
od pukog gubitka vremena. To je bolje opisivo kao gubitak života i osobnog
smisla.

Treća stvar su astralni ugovori, i to je najsuptilnije od svega i najlakše
za previdjeti. Recimo, samom činjenicom da pratiš newse stavljaš svoj
nesvjesni potpis na astralni ugovor po kojem ti je ono što se tu dešava
bitno. Samom činjenicom da gledaš pornjavu stavljaš potpis odobravanja na
lanac koji je tu pornjavu proizveo. Činjenicom da nekome pišeš potpisuješ
ugovor po kojem ti je on bitan. Ako ga staviš u killfile, daješ izjavu da
te ta osoba smeta, dakle bitna ti je u negativnom smislu. Praktički ništa
osim spontanog gubitka interesa i prebacivanja fokusa na pozitivne stvari
ne pomaže protiv negativaca; nikakvi astralni štitovi klasične vrste
zapravo nemaju drugu funkciju osim izjave o vlastitom strahu i slabosti.
Vrlina je dobar štit, ali taj štit probijaš već i samom činjenicom da ti je
negdje na nesvjesnoj razini bitno mišljenje neke osobe, umjesto da su ti
svi kriteriji dobrog i ispravnog utemeljeni u brahmanu, dakle u onom
potpuno tvojem unutarnjem osjećaju za dobro, ispravno, veliko i moćno. Čim
se po takvim pitanjima oslanjaš na crkvu, religiju, spis, učitelja, sektu,
news grupu ili bilo kakav vanjski izvor, gotovo, nemaš više pravih
orijentira i tu se već teško sjetiti tko si zapravo, što je tebi bitno, što
je tebi veliko i što je tebi dobro, pa makar se svijet raspao. 

-- 
http://dturina.pticica.com/