On Sat, 18 Aug 2007 09:33:18 +0200, Martina Zagar wrote:

>> Ja kod tebe vidim razne zdrkanosti i frustracije ali ništa ozbiljno. Ok,
>> ozbiljno je u smislu da ako se samo s tim baviš da budeš konstantno
>> nesretna i zdrkana, ali daj pogledaj za usporedbu Bakiju ili Elvisa ili
>> takvog nekog kome je mozak zadimio. Nebo i zemlja, ti si uz sve svoje
>> frustracije racionalna i posložena na neki normalni način, ali si zbog
>> toga
>> nesretna. :)
> 
> Nesretna sam najvise zbog nesklada izmedju izbora vrijednosti u smjeru kojih
> zelim rasti, i okoline koja takav pristup smatra zanesenim, bajkovitim,
> idealiziranim. Onda ispada da je to sto sam poslozena na OK nacin, problem
> za okolinu i da bih se trebala prilagoditi, tako sto cu cijeniti i zeljeti
> stvari koje vecina cijeni i zeli. Tako nekako. Ne znam jesi li mislio na tu
> vrstu nesretnosti ili na stogod drugo.

Mislio sam na to da ti je nekakva fantazija o idealnom funkcioniranju
toliko udaljena od svakodnevnog života da praktički sve što ti se dešava
izaziva frustraciju. A nisi voljna krenuti od prihvaćanja te obične,
normalne pozicije kao početne iz koje ćeš polako ići dalje. Ti imaš gotovi
ideal kojeg nisi spremna pustiti, ali on toliko nema veze s opipljivim da
zapravo ne možeš do njega. S druge strane si sklona deprimiranju i
samoobezvrijeđivanju, što te čini dobrom metom za razne Tomislave koji ti
vele "suoči se s tim da si govno, kakvi sad ideali". Ono što tebi nikako da
klikne je da Bog nije samo u idealnom i savršenom, nego prožima svakodnevno
i obično. Svakodnevno, normalno i obično nije odustajanje od ideala i
mirenje s ništavnošću nebitne egzistencije. U najobičnijoj situaciji
brahman te sanja i stvara od svoje misli, stavlja svaki atom tvojeg tijela
na njegovo mjesto, tvori tvoje misli i osjećaje, i toliko ti je blizu da
nema razlike. Ljudi toliko teže svjetovnoj posebnosti stvari upravo zato
što ne vide svetost u svakodnevnom. Ljudi izmišljaju svjetovne hijerarhije
moći zato što ne osjećaju veličinu u sadašnjosti. Gomilaju stvari zato što
nisu svjesni bogatstva postojanja. Smišljaju razne tantre zato što nisu u
stanju osjetiti svetost i posebnost seksa. Smišljaju velike crkve i
katedrale jer nisu u stanju osjetiti Boga u svakodnevnoj običnosti. Oni
koji u malom vide najvećeg, uvijek tu, neizostavno, samo oni žive sklad i
mir. Ne obezvređuj svakodnevno i obično, jer je svevišnji brahman
najsvakodnevniji, najobičniji.

-- 
http://dturina.pticica.com/