On Thu, 6 Apr 2006 11:41:56 +0200, Danijel Turina wrote:

> On Wed, 5 Apr 2006 18:33:06 +0200, Aston wrote:
> 
>> http://www.iskon.hr/vijesti/page/2006/04/04/0183006.html
> 
> Potencijalno zanimljivo, ali do sada sam se nagledao slicnih
> "revolucionarnih otkrica" koja su se pokazala kao mucak. Vidjet cemo kad se
> pojavi engleski prijevod. Osobno, smatram posve nevjerojatnom mogucnost
> postojanja evandjelja koje je napisao Juda Iskariotski - on je po
> apostolskoj tradiciji pocinio samoubojstvo neposredno nakon izdaje Isusa, i
> nije za sobom ostavio pisanog traga. S druge strane, on nije bio jedini
> Isusov ucenik po imenu Juda; to je bilo iznimno cesto ime.

http://news.nationalgeographic.com/news/2006/04/0406_060406_judas.html

Cini se da se radi o gnostickom tekstu Nag Hamadi tipa (cak ima i porijeklo
u Egiptu), dakle apsolutno nista novo, za razliku od velike pompe koju su
digli oko toga; stovise, ovo izgleda cak kao nesto mladji materijal. Svim
upucenima je jasno da je u to doba (ugrubo receno za zivota cara
Konstantina) postojao veliki broj krscanskih i kvazikrscanskih sljedbi, pri
cemu su krscanske cuvale apostolsku tradiciju, a kvazikrscanske su mijesale
elemente krscanstva s potpuno drugacijim sustavima misljenja i vjerovanja
(iz te skole potjecu gnostici i njihova "evandjelja"). Tipicno za gnostike
je da se njihovi tekstovi koriste Isusom i apostolima kao supljim i ad hoc
postavljenim likovima kojima u usta stavljaju svoju teologiju, dok
krscanska evandjelja uvijek pokusavaju biti povijesna, odnosno na
najtocniji moguci nacin prenijeti cinjenice i govore stvarnih osoba. Zbog
toga se pri citanju stjece dojam da su osobe iz kanonskih tekstova zive,
stvarne i trodimenzionalne, a osobe iz apokrifa podsjecaju na
dvodimenzionalne likove iz lose napisane drame, u kojoj svaki lik
"predstavlja" nesto.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/