On Wed, 3 May 2006 18:04:01 +0200, Rade Zerjavic wrote:

> Tekstic koji sam napisao bio je malo preambicozan :), pa mi se zamutila
> svijest koja se tek sada bistri. Na samom pocetku vec izrazavam
> nerazumijevanje odnosa samadhija, stanja bez ega, spoznaje brahmana, i
> utjelovljenja puruse koje cini mi se podrazumijeva stanje bez ega, ali
> spoznaje puruse. Vec je to dovoljno da zamuti moj nedovoljno profinjen um,
> posto je i jedno i drugo nesto za sto tek naslucujem sto bi trebalo biti.
> Odnos jednog i drugog je ocito prezajebano pitanje. Ovaj drugi dio tekstica
> je valjda vrlo daleka, vrlo parcijalna slutnja o purusi.

Recimo to ovako: purusa je nesto sto ti je najbolje zaboraviti sve dok ne
iskusis i dok ti za iskustvo ne zatreba termin, buduci da se radi o necemu
sto je izvan svakog uobicajenog iskustva. Recimo da ces steci neki dojam o
cemu se tu radi ako u Bhagavata-purani procitas onaj dio kad Kumare dodju u
posjet Krisni u Vaikunthu, s naglaskom na reakciju Kumara kad ga vide i kad
im se obrati. Daj si zamisli da vidis nesto sto izgleda kao osoba s
tijelom, a kad mu pogledas razlicite dijelove tijela ulazis u razlicite
oblike samadhija, kako u njima vidis razlicite aspekte i "mjesavine"
sat-cit-ananda. On pomakne ruku da se pocese po nosu, a ti osjetis oceansku
sirinu svijesti Boga koji obuhvaca galaksije i svemire, i to mu je sve tek
povrsinski valic na umu, nesto kao kad netko nosi sat na ruci. Stanje
Puruse ti je nesto od cega mozes polako i temeljito poluditi pokusavajuci
to shvatiti i uklopiti u bilo kakve umne slike i kategorije, tu te puca
opaka sinestezija po svim energetskim planovima, dakle "svira" ti po
citavoj vertikali kroz energetske ovojnice, a vidis da su to sve samo sjene
koje baca Amber. Nemoj me vise nista pitati o tome jer cu pocet vristat.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/