On Thu, 3 Jan 2008 07:42:01 -0800 (PST), macimudan wrote:

> On 3 sij, 16:27, Danijel Turina  wrote:
> 
>> potrebe da tu nešto objašnjavam. Liku veliš da je tako plitak da je Harry
>> Potter za njega sofisticirani materijal, i on iz toga zaključi da Harry
>> Pottera smatraš autoritativnom literaturom. Liku veliš da treba preuzeti
>> kontrolu nad svojim životom a on to shvati kako je shvatio. Ja mislim da je
>> ta vrsta gluposti daleko strašnija stvar od bilo kakvog pakla u kojem te
>> vragovi peku, kako si to neki zamišljaju.
> 
> uhhh Ovo stvarno nema smisla, tona kvalitetnih argumenata je protiv
> njega a on samo mahne rukom protiv toga i tupi svoje. 

Ja stvarno ne znam kako to mora izgledati nepristranom promatraču. Meni to
izgleda kao tako očita situacija da nisam siguran što bi tu još ostalo za
objasniti. Naravno, Šteficu nemreš stisnuti u kut jer on izmišlja priče po
potrebi i živi u halucinacijama, pa mu dokazi ne znače previše, on samo
veli da nisu dokazi jer ne važi kronologija po 1 2 3 4 principu nego da bi
trebalo 3 1 2 9, i pozove se na nešto što ne postoji kao na krunski dokaz.
Ukratko lik je za u ludnicu i to odavno.

> Pojeo ga smrtni
> strah od priznavanja najmanje mogucnosti da si ti mozda u pravu tj. da
> si pravi. Grda stvar.

Mislim da čak i ne, čini mi se da se više boji istine o sebi, suočavanja sa
svojim problemima, i zbog toga bježi u ludilo, glupost i ništavilo samo da
se s tim ne mora suočavati. Imaj u vidu da je izvorno iz straha od toga
promijenio stav o meni, dakle jednostavnije mu je bilo odbaciti mene nego
to riješiti. Nekakva priča o tome da bi on bio u kurcu da sazna da sam ja
stvarno avatar a on me je sjebao, i da je to njemu problem, mislim da je to
precijenjeno, to ti je njemu skroz apstraktno i nebitno u usporedbi s
traumom koju doživljava kad pokuša misliti u smjeru ideje da bi trebao
živjeti u stvarnom svijetu i raditi sa stvarnim kategorijama umjesto da se
izvlači na fikcije. To tko je avatar ili nije avatar, to ti je njemu
fikcija, svijet iluzije u kojem se dobro snalazi; to su neopipljive
kategorije. On se boji za fizički život, boji se fizičke osobe koja bi ga
mogla pritisnuti, recimo skužio sam da se usrao kad je razgovarao s
poslovnjacima iz firme od strica, oni su ga slomili kao malog majmuna kad
je po mojoj uputi probao preuzeti kontrolu, tu je on naletio na tvrdo i od
tada se ja ne mogu sjetiti da se moglo doći do njega, skroz se povukao u
iluziju. On će ti sto godina pričati o nekakvim fiktivnim sranjima, ali
nigdje nije ni spomenuo te stvarne probleme na kojima se potrgao i koji ako
nisu uzrok, onda su jako blizu uzroka njegovog stanja. A to tko je kome
lagao i tko je avatar a tko Bog, to su sve priče za malu djecu, ništa od
toga njemu nije bitno, bitno mu je samo da ga nitko ne prisili da mora
pokušati u stvarnom svijetu izboriti se za nešto u konfliktu s nekim tko to
svojata. Moj najveći grijeh u njegovim očima je to što sam ga prisilio da
se ide razbiti rješavajući stvarne probleme, a on se sa mnom družio radi
afirmacije svijeta snova; to on smatra mojom izdajom. Mislio je da se
razumijemo i da smo se dogovorili da se stvarnost ne dira, a ja sam ga išao
tjerati u stvarnost. To ti je njemu užasavajuće i zato sam ja "propao",
išao sam se baviti stvarima koje su njemu kao duhovnjaku off limits. 

Bog je većini ljudi pizdarija, misaona kategorija koju si redefiniraju kako
im u nešto paše, a stvarni problemi su im minus na računu, suočavanje sa
šefom na poslu, veličina plaće, takve stvari, koje utječu na fizičku
egzistenciju. Felix nije nikakva iznimka, njemu su bogovi i avatari sport
kojim se bavi zato što živi u snovima, a najveći strah mu nije od toga što
će napraviti ti likovi iz mašte, njegov najveći strah je od svijeta budnih.
On u osnovi čeka smrt i nada se da ga nitko neće previše dirati u njegovoj
rupi dok ne krepa.

-- 
http://www.danijel.org/