On Sun, 26 Sep 2004 21:30:56 +0200,  wrote:

>> nedaca, o cemu sam se bezbroj puta osvjedocio. Siromastvo treba
>> iskorjenjivati radom, znanjem, te ulaganjem jakog i dugotrajnog napora.
>> Lizanje gubavaca je potpuna pizdarija koja ne doprinosi rjesenju, nego
>> samo reiterira problem.
> 
> 
>   Kvalitete o kojima zboriš nemaju nikakve veze s većinom siromašnih na
>   kugli zemaljskoj. Koliko djece danas umire izcrpljeno od danonoćna
>   rada, a da pri tom nisu zaradili ni jedan dolar? Jedna je stvar imati
>   priliku raditi za 4-5 dolara na sat, i onda zbog lijenosti propustiti
>   priliku da si sam pomogneš da ne crkneš od gladi, a sasvim je druga
>   stvar imati 'sreću' rintati mjesec dana za jedan dolar, i pri tom
>   stalno crkavati od gladi. O čemu ti pričaš? Kakvih na ovom svijetu
>   ima više--onih koji zbog svoje lijenosti budu siromašni, ili onih koji
>   na samom startu nemaju nikakve šanse?

To je sad skroz drugo pitanje, i izvorno sam napisao par recenica o tome,
ali sam ih izbrisao zato sto sam vidio da nije relevantno za pitanje
Tereze. Naime, problem takvih siromasnih je u tome sto naprosto nemaju
prilike biti nesto drugo, a rjesenje tog problema je ocito - treba stvoriti
takvu priliku. Je li Tereza stvarala prilike? Je li radila na tome da se
otvore radna mjesta, da se pokrene industrija, da se pocne okretati novac
koji logickom izvjesnoscu stvara posao i obilje? 
Nije. Ona je naprosto pokupila sirotinju, stavila ih na jednu hrpu da tamo
budu sugavi i umru u bijedi, dok su se nad njima casne sestre samodopadno
smjeskale, jer im u njihovoj perverznoj ideologiji trebaju siromasni.
Paradoksalno, vise za poboljsanje uvjeta siromasnih u zemljama treceg
svijeta naprave kapitalisticke kompanije koje ih dodju eksploatirati. Oni
naime tamo naprave tvornicu, u kojoj se moze zaraditi nekakva bijedna
placa. Ta bijedna placa je alternativa kopanju po rizinom polju za jos
manju placu, ili prostituciji ili nekoj slicnoj ponizavajucoj stvari. S
vremenom, standard lokalno poraste, i takve zemlje matematickom nuznoscu
postaju sve bogatije, dok na kraju ne postanu tehnoloski motor. Tako je
krenuo Japan, tako je krenula juzna Koreja, tako je krenula Kina. Uvijek
stvar pocne tako da sirotinja u ves kuhinji proizvodi tenisice za Nike, a
zavrsava ekstremnim porastom standarda, bogacenjem lokalnog stanovnistva i
ovladavanjem visokom tehnologijom. Sve zemlje jugoistocne Azije primjer su
tog principa. Poceli su od totalne bijede, koja ih je cinila privlacnima za
eksploatatore, koji su tamo napravili industriju. A onda pocne preporod.
S druge strane, kad netko krene pomagati siromasnima, to bez iznimke zavrsi
tako da siromasnima bude isto ili gore. Nikad od pomaganja nikakva korist.
Korist uvijek dolazi od nekakve zdrave ekonomske razmjene, kad siromasni
mogu ponuditi barem svoj rad nekome, tko od toga ima koristi. To izgleda
kao eksploatacija, ali kroz razdoblje od desetak godina se vidi da to nije
nikakva eksploatacija, nego naprosto injekcija mogucnosti, ruka nade. Ocito
tu stvari izgledaju kontraintuitivno, i treba naprosto uciti od onoga sto
djeluje, umjesto prakticiranja intuitivnih a pogresnih stvari poput "ako su
gladni nahrani ih, ako su prljavi operi ih". To je sranje od teorije i
naprosto ne funkcionira. Funkcionira "ako su gladni, daj im raditi; ako su
prljavi, daj im razloga za zivot i samopostovanja, pa ce se nauciti prati."

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/