On Tue, 30 Dec 2003 10:18:23 +0100, Domagoj Klepac
 wrote:
>>>Da prvo rascistimo sto znaci Atman, dakle, prema MMW-u:
>>
>>:)) Na krivoga se namjerio. ;)))
>
>Ma, i mislio sam si da ce tako nesto biti, izgleda da je "svoj" prijevod
>uglavnom temeljio na Prabhupadi (onaj dio s umom i degradacijom), pa malo na
>tvom, s tim da je ponesto i zbrljao (ono s jastvom). Ako je jako glup, sad
>ce ici tupiti po gramatici i sto preciznijem prevodjenju. Ako nije jako
>glup, onda ce ici osporavati elementarnu teologiju. No vjerojatno ce sve
>zavrsiti samo s hrpom uvreda, i nijednim konkretnim argumentom, osim
>siktanjem da je Danijel zao, a onda valjda i Domchi.

Ma gledam ja te njegove pisanije, i to se sve svodi na mrznju, bez
drugog sadrzaja. Naprosto, sve je nistavno, a slabost svojeg nistavila
pokusava nekako pojacati pokusajem vrijedjanja i astralnog napadanja.
Krajnje bijedno. Zato ja velim, lako je na newsima pozirati kao
strucnjak za ovo ili ono. Lako je tu manipulirati. Tu se ne desavaju
ozbiljne stvari, kao da je koga briga tko ce sto napisati na newsima.
Onaj tko ima sto kvalitetno napisati, taj ce barem napraviti web
stranice s pozitivnim i konstruktivnim sadrzajem, a ne "nista ne
valja". Kakve bi koristi bilo da sam ja samo kukao da nista ne valja,
umjesto da sam potrosio godine za napraviti nesto sto valja? Zbog toga
se ja uopce ne obazirem ni na koji oblik kritike koji se ne sastoji od
toga da netko pokaze da moze stvar napraviti bolje. Lako je
kritizirati, tesko je nekome pomoci i biti od koristi. Lakocu
kritizerstva se moze vidjeti u svakoj birtiji, gdje je sve puno tipova
koji bi najbolje znali sloziti nogometnu reprezentaciju, voditi
politiku i ekonomiju i tome slicno. Kad pogledas na grupu o
automobilima, sve sami Schummacheri. Na grupi o politici sve sami
autoriteti za politiku. Ovdje pak sve sami autoriteti za duhovni
razvoj covjeka. U praksi, ovi koji se furaju na aute voze prosjecno,
ovi koji pricaju o politici su potpuni marginalci, a ovi tu, koji
pricaju o duhovnosti, zapravo su vecinom sami primjer da njihova
shvacanja u praksi daju katastrofalne rezultate. 
Kriterij plodova je jako dobra stvar u takvim slucajevima. Lako je
pricati, ali daj ti pokazi rezultate te price, pokazi kako u praksi
izgleda onaj tko prakticira takav sustav. Imas recimo Oshu Rajinisha,
koji je pricao same ugodne i ego-natripane stvari, koje ljudi okolo
citiraju i koje su im bile super. Tip je u stvarnosti bio mracni
bludnik koji je krepao u paranoidnom strahu od AIDSa. Nema veze, vele
ljudi, bitno je da je naucavao dobre stvari. Pa kakve je on to dobre
stvari naucavao, kad iz svega sto je dotakao zaudara propast i
nistavilo? Sto ima dobro u tome? 
Martina je zivi primjer nekoga tko je isao stvari isprobavati metodom
vlastite koze, sto je prilicno opasna stvar jer ti se moze desiti da
ostanes bez koze, ako na njoj isprobavas gadna sranja. Ali, za svaku
Martinu imas po jednog Felixa, nekoga tko je umjesto da se sredi,
propao. Na svakog Isusa imas po deset Sai Baba, Felixa i Rajinisha.
Nije to dobar omjer, i pokazuje da u duhovnosti stvari nisu bajne,
nema zajamcenog uspjeha, nema izvjesne pobjede, nista nije sigurno.
Mozes biti visoko i pasti, mozes na kusnji odabrati krivo i propasti,
mozes vidjeti veliko dobro i odbaciti ga zbog svojih slabosti. Nije to
zajebancija, kao sto si ljudi misle, nije to igra gdje uvijek mozes
poceti ponovo ako stvar krene krivo. 
Na jednog skromnog praktikanta ozbiljne duhovnosti dolaze tisuce
glasnih i bahatih mrakova koji ce se na njega izderati ako ista
prozbori, a oni sebe zovu duhovnjacima. Na jednog pravog ucitelja
dolaze tisuce laznih, ludih egomanijaka koji pokusavaju nadglasati
svaku istinu i dobro. Na jednog dobrog covjeka koji je tih i zbunjen,
dolazi mnostvo zlikovaca koji su glasni i bahati, koji se usude
govoriti i djelovati, i koji pouzdano rade na zatiranju svega
pozitivnog. Na jednog covjeka koji radi nesto pozitivno, imas tisuce
beskorisnih prigovarala, koji znaju jedino kritizirati, zato sto je
najlakse kritizirati, najlakse je govoriti da si nasao nedostatak, pa
makar kritizirao dobro losim. To sve izgleda beznadno samo na prvi
pogled, samo kratkorocno, a zbog te prividne beznadnosti nazalost
vecina dobrih i pravih ili brzo odustanu, ili niti ne zapocinju ista
ozbiljno. Kratkorocno, izgleda da mrakova ima vise jer govore s vise
glasova. Ali, nakon sto godina, njihovih glasova se nitko nece
sjecati, oni ne znace nista, oni su samo pozadinski sum, koji ce samo
uvecati slavu onoga dobrog i konstruktivnog, sto se radilo njima
usprkos. 
Ono sto ja radim, to ce ostati i bit ce temelj velikim stvarima koje
ce tek doci, a moji protivnici su nista. Oni naprosto nemaju
vrijednosti, oni su tek demonska galama. Tko se jos sjeca slicnih
mrakova, koji su ovdje bili, pa su otisli? Nitko. Da su i umrli,
nikoga ne bi bilo briga. Generatori negativnosti nemaju moc dirnuti
covjeka i nadahnuti ga na dobro, a to su stvari koje ostavljaju traga
i koje su znak velicine. Mrakovi su glasni, ali dugorocno nisu nista.
Kratkorocno ce se covjek morati jace koncentrirati da bi kroz galamu
razaznao glazbu koja svira u pozadini, ali vec za pola sata ce se
sjecati samo glazbe, jer je ona bitna, ona nesto znaci. Galame ce se
sjecati, ali samo kao galame, niceg konkretnog u njoj nema sto bi
covjek pamtio, osim da mu je to smetalo, i zbog toga ce jos jace
cijeniti ono dobro.

--
http://www.danijel.org/