Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> Kratko & jasno : član moje porodice se prijavio u "ludnicu",
> imao je stvarnu bolest, psihičku i izašao je *izliječen*.
>
> Poslije je još pio lijekove koji su mu *pomogli*
> i kad mu više nisu trebali *prestao* ih je piti.
> I mirna Bosna.

Ja znam jednoga koji si je pucao u glavu zato što je patio od
neizlječive štucavice, i metak mu je izoperirao mozak tako da mu je
izliječio bolest a nikakvih drugih posljedica nije imao.

Isto tako sam siguran da postoje oni koji su "homeopatijom izliječili rak".

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Što je najveća fora, ja sam u to doba bio ista vrsta militantnog
>> scijentističkog ateista kao ti likovi koji su jučer čuli da Bog ne
>> uzrokuje gromove pa su si sad tak super da moraju doći na newse reći
>> svim "vjernicima" da su budale. Prije bi vjerovao u kakve god hoćeš
>> vanzemaljce nego u Boga; smatrao sam da moraš biti totalni debil da bi
>> bio vjernik, a tamo gdje klinci na zidu imaju gole ženske ja sam imao
>> kompjutore i svemirske letjelice. Dakle upravo suprotno priči koju razni
>> majmuni tu pokušavaju prodati po newsima, u ludnicu me nisu zatvorili
>> zato što mislim da sam Bog, zatvorili su me u ludnicu dok sam se furao
>> na fiziku i informatiku.
>
> Pa te budale isto misle i za mene, vjerojatno još više jer sam ženskog
> spola pa bih valjda trebala biti prirodno religioznija.

Ma da, nešto iz stereotipa povodljive curice koju je smotala sekta.

> bio ispunjen cijeli jedan zid polica. Moj stari ti je recimo od Asimova
> imao ne SF, nego knjigu iz područja fizike.

Mislim da sam ju pročitao, nije nešto. Bolje mu ide SF. :)

> Ja sam se nejasno izrazila. Mislila sam reći, da nije tvog bavljenja
> yogom, i da ti nisi to što jesi kao rezultat, ne bi ti nitko povlačio
> pitanje ludnice. Ne bi to nikom trebalo kao krunski dokaz koji će
> diskreditirati sve što radiš i govoriš. A što je najgore, ne bi im
> trebalo iskrivljavanje činjenica. Ovako su situaciju gdje si kao žrtva
> nasilja bio u depresiji, pretvorili ni manje ni više u dijagnozu
> halucinatorno-paranoidno-shizofrenične grandiozne manije. Da nisi Bog,
> sažalili bi se nad patnjom i traumama. A ovako, nemaju milosti.

Ma meni je to zabavno, to kad imaju dojam da sam im pet brojeva
preveliki pa me pokušavaju smanjiti na ljudsku razinu, možda malo ispod.
:) Da takvi majmuni nisu iskompleksirani, to bi značilo da sam kurac
napravio u životu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Martina Zagar wrote:
> Pala mi je na pamet slika Tomeka kako navlači rukavice i traži sredstvo za
> dezinfekciju, ne može čovjek biti intiman ako se dobro ne osigura.

Da si muško, ništa od toga mu ne bi trebalo. :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
> I ako se kojim slučajem ikad izvučeš, to ti zauvijek ostaje stigma zbog
> koje ne možeš naći posao, zbog koje te bilo tko može diskreditirati kad
> god želi. Nije da će netko uperiti prstom u čovjeka s pacemakerom i
> zgražati se. Ali dovoljno je da imaš težak period depresije i beznađa, i
> pokušaš se ubiti. Što se očito dogodilo u Danijelovom slučaju. Dakle
> nikakvi glasovi, nikakvi luđački simptomi, ništa. Suicidalna depresija
> bespomoćnog djeteta zbog nasilja i bezizlazne situacije.

Što je najveća fora, ja sam u to doba bio ista vrsta militantnog
scijentističkog ateista kao ti likovi koji su jučer čuli da Bog ne
uzrokuje gromove pa su si sad tak super da moraju doći na newse reći
svim "vjernicima" da su budale. Prije bi vjerovao u kakve god hoćeš
vanzemaljce nego u Boga; smatrao sam da moraš biti totalni debil da bi
bio vjernik, a tamo gdje klinci na zidu imaju gole ženske ja sam imao
kompjutore i svemirske letjelice. Dakle upravo suprotno priči koju razni
majmuni tu pokušavaju prodati po newsima, u ludnicu me nisu zatvorili
zato što mislim da sam Bog, zatvorili su me u ludnicu dok sam se furao
na fiziku i informatiku.

> Ali njegov je grijeh što se poslije takve krize išao baviti yogom, a još
> veći grijeh je što je u tome bio uspješan.

Nema ti tu nikakve uzročno-posljedične veze, ja sam se počeo baviti
yogom kad sam s fizikom došao u slijepu ulicu i vidio da u tom smjeru
nema one vrste odgovora koji mene zanimaju. Dakle ovo što si napisala je
formalno točno ali stvara lažni dojam. Moja reakcija na dugotrajnu
traumu je bila bijeg u svojevrsnu kombinaciju znanosti i znanstvene
fantastike, gdje sam si izgradio cijeli svijet fantazija na temu
vizualizacije pada fotona ispod horizonta događanja u pokušaju
vizualizacije njegovog eventualnog raspada na skalarnu i vektorsku
komponentu. Dakle s tim sam se ja "za vrijeme i poslije" bavio, a ne
yogom, barem ne u formalnom smislu. Stvari kojima sam se bavio su dobar
mentalni trening, ali u osnovi sam bio materijalističko govno vrlo
slično ovim trasherima. Vjera Lopina me je nakratko upoznala u toj fazi
na sastanku Mense, nisam bio zabavno društvo. Naravno, u retrospektivi
mi je jasno da su te moje brijačine bile svojevrsni eskapizam, pokušaj
stvaranja nekakve paralelne mentalne egzistencije sa što manje dodira sa
"stvarnošću" koja se svodila na šetanje između staraca koji bi me
mlatili doma i klinaca koji bi me mlatili u školi zato što su "nanjušili
krv". Kad "čahura" u koju sam se pokušao sakriti nije više bila u stanju
izdržati pritisak "stvarnosti", e to je ona točka u kojoj se ideš ubit.
Ono, probao sam svašta, nije funkcioniralo, pa-pa.

Nisam se yogom počeo baviti ni kao reakcijom na ludnicu i takve stvari.
Cijelo vrijeme sam brijao po fizici - davao ispite, maturirao s pet,
upisao fiziku na PMFu, i zapravo tek kad sam imao čistu situaciju, da
nisam više bio motiviran bijesom i nadrkanošću na različite majmune koji
mi rade o glavi, dakle kad sam mogao na miru revidirati svoje motive,
došao sam u egzistencijalnu krizu u kojoj sam vidio da ono što hoću nije
dohvatljivo kroz fiziku, ali ne znam kroz što *je* dohvatljivo, a i tu
sam bio u takvom raspoloženju da bi se prije išao napiti nego baviti
yogom. U "Mogućnosti novog" sam napisao kako sam došao do koncepta da bi
yoga uopće bila smisleni pravac. Dakle nisam se počeo baviti yogom iz
reakcije na nešto, kako tvoja izjava daje naslutiti, nego uslijed
prijeloma u doživljavanju temeljne stvarnosti.

Naravno, u yogi sam bio uspješan, ali vjerojatan razlog je taj što sam
bitno pametniji od profila ljudi koji se takvim stvarima inače bave,
imao sam vrlo dobro istreniran znanstveni način razmišljanja pa zato
nisam popušio stvari koje "vjernički" profil ljudi popuši pa zato ništa
ne naprave. Ja sam yogi pristupao eksperimentalno, kao bilo čemu u sferi
prirodnih znanosti. Probaš raditi neku tehniku i pratiš što se događa.
Variraš i vidiš što bolje djeluje. S takvim jednostavnim povratnim
spregama vrlo brzo postigneš rezultate. Na temelju rezultata revidiraš
teoriju i tako dalje.

Dakle, u usporedbi s načinom na koji sam ja razmišljao, različite
"pametne" teorije mojih kritičara su totalni promašaj. Oni uvijek
podrazumijevaju nekakve emocije kao temeljni motivacijski mehanizam, a
ja uopće nisam tako funkcionirao. Ja sam imao svojevrsnu "težnju prema
zvijezdama", kako bi se to pjesnički reklo. Stvari koje su mi pravile
sranje izvana, npr. starci, samo bi me jače fokusirale prema "tom
nečemu", pokušavao sam se probiti prema tome, i nalijetao na zid. Točka
u kojoj se ideš ubiti je ona u kojoj više ne vidiš načina da dosegneš to
čemu težiš, a sve osim toga je mrak. U toj točki sam, gledano u
retrospektivi, imao tako jaki stupanj traumatskog stresa da apsolutno
ništa od toga svega ne bi uspio verbalizirati; da me itko išta pitao,
pričao bi mu o svojim razmišljanjima o fizici i Danikenu, ali vjerovala
ili ne uopće mi ne bi palo na pamet da ikome velim da me starci zadnjih
deset godina mlate ko idiota - to je naprosto bilo pokopano ispod
percepcije, a svijest sam apsorbirao u fiziku. Kasnije sam skužio da je
to zapravo poprilično česti oblik psihičke samoobrane, način na koji se
psiha štiti od lomova, ali onda nisam imao pojma o tome. Svi bi mi
radili sranja a ja bi pokušao modelirati raspad fotona i izolirati
njegovu vektorsku komponentu. Lud? Definitivno. Ali paradoksalno,
ludnica mi je koristila jer sam se maknuo od staraca dovoljno da mi se
neke stvari počnu vraćati u normalno stanje, da mi se psiha počne
oporavljati od njih. Ne znam možeš li si zamisliti kakvo je sranje
ludnica - apsolutno grozno mjesto, nešto kao konclogor - ali ako mi je
to mjesto bilo mjesto oporavka od staraca, onda ti je sve jasno kako mi
je bilo s njima.

Jedna od stvari koje seronje s newsa uvijek promaše je Dominik; oni nisu
u stanju shvatiti u kakvom odnosu smo bili nas dvojica. To ti je
funkcioniralo tako da bi se nas dvojica skroz ufurali u nekakvu
brijačinu, do točke da uopće ne percipiramo ova dva mraka. Doslovno smo
napravili nekakvu svoju terminologiju i skraćenu komunikaciju zbog koje
na kraju kurca nismo bili u stanju objasniti nikome izvan te brijačine -
praktički smo si čitali misli cijelo vrijeme i razgovarali u mnemoničkim
kraticama. Da nije bilo te mogućnosti "ludovanja u dvoje", vjerojatno
bih zaozbiljno poludio. Ovako, uspijevali smo nekako napraviti dovoljno
konzistentnu brijačinu da kompletno potisne na stranu očaj stvarne
situacije u kojoj smo se nalazili, i to je čisto dobro funkcioniralo,
ali kako su starci postajali luđi i brutalniji, kako su se sve češće
prijetili da će nas "dati u dom", tako se češće dešavalo da se Dominik i
ja pogledamo po sistemu "this is not going to work".

Ne znam kako si razni tomeki zamišljaju Dominika, ali to je lik kojega
su starci odveli u dućan da si odabere igračku kad je imao pet godina, a
on je odabrao produžni kabel. Taj je radio s lemilicom prije nego većina
klinaca nauči drkati. Kad je bildao, sam si je pravio anaboličke
steroide doma. Natprosječno pametna osoba sa završenim faksom u
usporedbi s njim izgleda kao debil. Dok sam imao onu hrpu smotanih i
umišljenih učenika oko sebe, jedino Dominik i Romana su bili u stanju
čitati moje tekstove i stvarno *razumjeti* što piše i postavljati
pitanja iz pozicije razumijevanja. Jedno od zabavnijih sjećanja mi je
kako je Dominik ispreskakao Felixa u Zapruđu; priceless. :) Problem s
Dominikom ti je da taj lik ima takve oscilacije u karakteru i ponašanju
da ti zlo dođe. Zamisli si nekoga tko naživo eksperimentira sa
svjetonazorima i karakternim svojstvima, pa ga vidiš jedan dan i zvuči
kao Milarepa, vidiš ga drugi dan zvuči kao Tomek, vidiš ga treći dan
zvuči kao nedojebani prištavac, vidiš ga za dva tjedna zvuči kao
kamiondžija, vidiš ga za pet dana i izgleda kao Buda. U jednoj njegovoj
posebno iritantnoj fazi (vježbao je sranje svima po glavi) sam zaključio
da mi se vrti u glavi od njega i rekao mu da se goni u kurac. Biljana ga
je nedavno vidjela - njen komentar je bio da je Dominik jedina osoba
koju je vidjela, osim nas i "dečki gore", da je u stanju komunicirati
brzim sekvencama mentalnih objekata. Ono, pogleda ga, pita se "jel to
Dominik", lik ju ispreskače s fontanom mentalnih objekata velike brzine,
njen zaključak "da, to je Dominik". :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Luigi wrote:
>> On Wed, 16 Jun 2010 18:53:01 +0200, Djurdjica Crnogorac
>> <dj.crnogor@gmail.com> wrote:
>>
>>>> Slicna stvar ti je sa demokracijom. Ali bolje trenutno ne postoji.
>>> Postoji itekako, ali se ljudima ne sviđa.
>>
>> Po cemu je onda bolje :)
>
> Po tome što se ljudima ne sviđa. Stvari koje se sviđaju većini ljudi su
> u optimističnoj varijanti mediokritet.

Demokracija je sustav u kojem je iznimno vjerojatno da će na vlast biti
izabran političar koji obećava da će istodobno smanjiti poreze, povećati
socijalne izdatke i smanjiti proračunski deficit. :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
>> Odi se probaj prijaviti u ludnicu pa ćeš vidjeti što će ti se desiti.
>> Članak koji je citirala Gani je sto posto realni odraz stvarnosti.
>
> To je to, svi imaju nešto protiv kritike psihijatrije, ali da ih pitaš
> da sami odu provjeriti kako je, da vide hoće li njih prepoznati kao
> zdrave ili ne, smrznu se od straha i ne pada im na pamet. Da je
> situacija stvarno tako bezazlena kakvom ju oni pokušavaju prikazati, ne
> bi postojao nikakav razlog da to netko ne učini. Na kraju krajeva, ako
> se može ići na redovne sistematske preglede fizičkog zdravlja, ne vidim
> zašto ne bi moglo i ovo.

U praksi to dokazano funkcionira tako da te budala mlati ko vola
praktički svaki dan deset godina, a kad se probaš ubiti zato što ne
vidiš nikakav izlaz iz toga, psihijatri zaključe da mora da si lud kad
si se htio ubiti, a onoga tko te je mlatio tretiraju kao vjerodostojni
izvor informacija o tvojem psihičkom zdravlju, pa ako im on veli da
nešto ne valja s tobom, to je tako - ipak je on normalan a ti si u
ludnici. Ne bi se normalan čovjek išao ubit. Kužiš, imaš lika koji ima
dva sina koja su zaključila da se to sranje više ne da trpit, ukrali su
mu lovu iz ladice, kupili oružje i upucali se, i iz pozicije psihijatara
taj lik je izvor informacija, oni nisu u stanju skužiti da je lik
zlostavljač kojeg treba staviti u zatvor a klince na ozbiljnu
rehabilitaciju od posttraumatskog stresa izazvanog dugogodišnjim
obiteljskim nasiljem.

Sorry, ali o psihijatrima iz prve ruke znam previše da bih prema toj
vrsti šarlatanstva imao ikakvog respekta.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Luigi wrote:
> On Wed, 16 Jun 2010 18:23:04 +0200, Djurdjica Crnogorac
> <dj.crnogor@gmail.com> wrote:
>
>
>> Osim toga, eksperiment nije ni bio tako koncipiran, već su lažni
>> pacijenti samo u inicijalnom razgovoru rekli da su čuli nešto čudno. Za
>> sve ostale svrhe, upute su bile da se ponašaju potpuno normalno.
>
> /.../
>
>> Psihijatrija je doslovce na razini srednjovjekovnih zubara. Ako boli
>> zub, odeš kovaču koji ti kliještima otkine pola vilice. Izliječen, možeš
>> doma.
>
> Neka hvala. Ipak vjerujem da je osobama koje "samo u inicijalnom
> razgovoru" cuju glasove u glavi ipak mjesto u ludari.

Ja bih rekao da je tebi mjesto tamo, budući da imaš stavove koji su
opasni po druge ljude.

Postojalo je vrijeme kad su sudovi funkcionirali po istim principima kao
psihijatrija. To je bilo u doba kad zgodna cura nije lokalnom birtašu
htjela dati pičke pa ju je tužio inkviziciji da je vještica i da ju je
vidio s crnom mačkom po noći, što bi bilo dovoljan razlog da se dotičnu
tretira kao krivu dok pod mukama ne dokaže suprotno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Luigi wrote:
> Cnjenica da npr. anginu pectoris ili imas, ili nemas. Srcani misic je u
> stanju ispumpati 100ml krvi pri grcenju ili 50, i to se da izmjeriti.
> Isto tako je cinjenica da medicina ne raspolaze objektivnim i egzagtnim
> metodama kojima bi dijagnosticirala psihicke bolesnike.

To je zato što su psihičke bolesti definirane kao horoskopski znaci i
linije na dlanu. Tu nema znanosti, sve je napravljeno tako da bilo koga
možeš ugurati u bilo kakvu dijagnozu ako ti se prohtije, a "lijekovi" su
kemikalije koje su namjerno tako dizajnirane da proizvode neurološka
stanja kakva bi ljudi povezali s psihozom - halucinacije, tupost,
nemogućnost mentalnog fokusa, fizički simptomi tipa hodaš kao zombi i
curi ti slina iz usta, a jedina svrha toga je da ti ljudi izgledaju kao
očigledni luđaci za slučaj da netko ide osporavati psihijatrijsku
dijagnozu. Pokažeš mu hrpu drogiranih ljudi koji hodaju kao zombiji i
naravno da će zaključiti da su svi luđaci. Što je najveća fora, uskoro
će i postati budući da te droge proizvode oštećenje mozga. I tako
psihijatri rješavaju problem netočnih dijagnoza: drogiraju te dok
stvarno ne postaneš zombi pa ispadne da su oduvijek imali pravo.

To me podsjeća na jedan francuski film koji sam gledao prije desetak
godina, o policajcu koji namjerno maltretira bivšeg osuđenika i sjebava
mu život zato što "zna on" da je taj kriminalac. Na kraju lik popizdi,
ubije tog policajca i završi na giljotini. Imao policajac pravo, što da
kažem.

> Usprkos svemu tome na psihijatrijskim odjelima borave uglavnom ludjaci.

Nisam primjetio bitnu razliku u stupnju "ludosti" između pacijenata u
ludnici i onih vani. Oni koji su očigledno bolesni obično imaju jasna
neurološka oštećenja, a veći broj stvarno teških psihičkih bolesnika sam
vidio ovdje na grupi nego na najgorim odjelima ludnice.

> Svi sudionici eksperimenta su nakon sto su primljeni u ustanove prestali
> glumiti simptime i otpusteni su u roku od tjedan dana do 2 mjeseca.

Pretpostavljam da su odvjetnici i prijetnja tužbom pomogli.

> Nesto slicno kao i u nas momci koji su se nastojali izvuci od vojnog
> roka. Ne vidim nista cudno da dobijes krivu dijagnozu, ako hinis
> simptome pred nezainteresiranim psihijatrom.

Odi se probaj prijaviti u ludnicu pa ćeš vidjeti što će ti se desiti.
Članak koji je citirala Gani je sto posto realni odraz stvarnosti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Jurica wrote:
> Isuse, ti blage veze nemas.

Mora da si jako sretan što si konačno našao mjesto iz kojeg te ljudi ne
mogu izbaciti naglavačke kroz prozor kad ometaš rasprave glupavim upadicama.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Ermin Hasicevic wrote:
> Meni se čini da je otišao u kurac zbog sve one populističke
> cirkusarije koja se okupila oko njega.

Vidio sam ga par puta uživo. Recimo to ovako, pola mojih otpalih učenika
su veće face od njega.

> A zbog toga, nekako ne vjerujem da je on onaj čovjek kojeg je Shri
> Devpuriji predskazao onom britanskom časniku u stilu 'spustit će se
> duša iz najviše kozmičke razine postojanja (Satya Loke) i proslaviti
> yogu širom kugle zemaljske'. Ne znam da li je u Indijaca Satya Loka
> višeznačan pojam, ali prema mom dojmu od tamo bi trebali dolaziti
> avatari, a ja baš ne vidim da je Mahešvarananda baš takav kapacitet.
> Doduše, čini mi se, da temeljem toga predskazanja Mahešvarananda
> ljudi daju kredibilitet.

Recimo da bi cijela stvar bila daleko uvjerljivija da je Mahešvarananda
takva faca da ne mora ljudima pokazivati nekakvo "proročanstvo". Ono,
majke mi, faca sam, reko Devpuriđi.

--
http://www.danijel.org/