Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 7/23/11 2:03 PM, Pavle Jurisic Sturm wrote:
> S knjigom na plazu:
>
> http://imageshack.us/f/834/p1000776i.jpg/

Da, na takve stvari sam mislio kad sam govorio o sadističkim
iživljavanjima, ali paradoks je da upravo ta "tehnologija ubijanja"
onemogućava realizaciju visokih brojki. Kao što taj čovjek kaže, ustaše
su ubijali "zlikovački, maljem, čekićem, nožem; najmanje ljudi je tu
poginulo od metka", a kad staviš brojke na papir, ispada da takve metode
predstavljaju veliki izvor zadovoljstva za sadističke ubojice, ali su
potpuno neučinkovite po kriteriju masovnosti. Dok par luđaka pobije
pedeset ljudi nožem i čekićem, nacisti u Aušvicu bi sto puta veći broj
proveli kroz plinsku komoru i krematorij. Osim toga, masovnost ne
funkcionira u situaciji kad pokupiš par srpskih sela u Jasenovac, a oni
koji su uspjeli pobjeći dignu uzbunu i svi ostali Srbi što pobjegnu, što
odu u partizane i četnike. Dakle ta vrsta genocida može funkcionirati u
Njemačkoj, gdje Židovi nisu imali kamo pobjeći i gdje oružani otpor nije
bio moguć, ali u Jugoslaviji, uvijek si imao opciju pobjeći u šumu,
pridružiti se partizanima i boriti se. Dakle zaključak je da su ustaški
logori bili mjesto za sadistička iživljavanja, ali zbog više faktora
nisu dosegli učinkovitost nužnu da bi se moglo govoriti o mjestima
masovnog istrebljenja. Doduše, imajući u vidu da danas vrlo ograničene
situacije strijeljanja zarobljenika poput Ovčare i Srebrenice zovu
masovnim istrebljenjem, reklo bi se da smo bitno napredovali u odnosu na
WW2. Tada je takvih mjesta, na kojima je strijeljano po par stotina
ljudi, bilo na svakom ćošku.

Uostalom, primjer Ovčare, na kojoj je ubijeno cca 250 ljudi, pokazuje
logističke probleme koji nastaju kad hoćeš pobiti veći broj ljudi. Ubiti
puno ljudi odjednom je ozbiljan logistički problem, i ako hoćeš dokazati
da je negdje ubijen ekstremni broj ljudi, moraš dokazati znakove
rješavanja te vrste logističkog problema, što je meni sinulo kad sam
gledao onu povijesnu rekonstrukciju nacističkog summita na tu temu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:44 PM, Melissa wrote:
>> > Wikipedija je jako nepouzdana po pitanju kontroverznih političkih
>> > pitanja poput ovog tako da je nisam sklon konzultirati kao izvor u
>> > ovom slučaju.
>> >
> Ti nisi naveo niti jedan izvor

Nisam, zato što mi se nije dalo kopati po internetu, a istovremeno je
dosta izvora na koje se pozivam citirano napamet, radi se naime o
fizičkim knjigama koje sam posuđivao iz raznih knjižnica kroz godine i
koje trenutno nemam na raspolaganju, ali sve što sam napisao je po svoj
prilici potpuno točno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:39 PM, pimp wrote:
> Briljantno!
> Trebala im je protuteza za pokolj koji su napravili na Bleiburgu i
> zato su desetorostruko napuhali srpske zrtve!
> Slicnu reviziju povijesti imamo i danas, gdje se par srpskih civila iz
> Osijeka i Siska izjednacuje sa srpskom agresijom,
> Vukovarom, Srebrenicom i svim ostalim.
> Svjedocimo reviziji povijesti koje se jako dobro sjecamo, jer smo
> zivjeli u to vrijeme, revizija se dogadja unatoc tome sto
> smo pobijedili u ratu.
> Sve ide tako daleko, da se sve cesce cuje, pa i na ovoj grupi, kako su
> se Srbi u Hrvatskoj 1991. g. imali pravo braniti od
> podivljalih ustasa.

Tako je, ali ništa od toga ne opravdava zvjerske zločine koje su činile
pojedine grupe Hrvata u WW2 i u DR. Bilo je tu doista gnjusnih stvari
koje nadilaze čak i uobičajeno shvaćanje gnjusnog i sadističkog, i tu
činjenicu treba priznati i uvažiti u analizi povijesnih zbivanja. Koliko
se meni čini, i Hrvati i Srbi imaju nevjerojatan talent za zvjerstva,
koji na neki način uspijeva koegzistirati s percepcijom sebe kao žrtve.
Moja analiza broja ubijenih u tom smislu nema namjeru služiti u
prepucavanjima između ta dva etnosa, nego se radi o distanciranoj
logičkoj procjeni mogućeg, izvedivog i realnog.

Na kraju, zaključio bih da je do većine tih masovnih klanja došlo iz
posve trivijalnih i glupih razloga - Srbi su nakon WW1 imali potrebu
imperijalističkim ponašanjem kompenzirati svoju dugotrajnu potčinjenu
povijesnu poziciju pod Otomanskim carstvom, pa su se okomili na Hrvate
koji su pak bili frustrirani pokušajima Austrijanaca, Mađara i Talijana
da ih asimiliraju i negiraju njihove etničke posebnosti i u Srbima su
vidjeli bratski slavenski narod s kojim će se zajedno suprotstaviti
takvim utjecajima. Srbi su Hrvate tu toliko tlačili, zlostavljali i
pokušavali ili posrbiti ili istrijebiti, da je to dovelo do formiranja
ekstremnih antisrpskih sila u vidu ustaškog pokreta, i doživjelo je
eksploziju u masakrima Srba za vrijeme NDH. To su pak Srbi
hiper-kompenzirali u pokoljima nakon WW2 i protuhrvatskoj politici nakon
rata, i tako dalje ad nauseam.

Problem s Hrvatima i Srbima je što su to duboko iskompleksirani narodi
koji su prošli različita tlačenja u povijesti i uvijek nekako jedni na
drugima pokušavaju ispucavati svoje frustracije. Mislim da će ovdje biti
mira tek nakon što Srbi prebole sindrom kosovske bitke, a Hrvati sindrom
bana Jelaćića, što se u oba slučaja prevodi sa "jesu nas gazili ali sad
ćemo mi svima jebat mater". Srbi bi trebali shvatiti da je kosovska
bitka prošla, a Hrvati bi trebali shvatiti da se Austrougarska raspala,
i da projekcije povijesnih frustracija po susjedima neće donijeti
nikakvo dobro.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:38 PM, Melissa wrote:
> Ne bih se slozio... a ne slaze se ni wikipedija...

Wikipedija je jako nepouzdana po pitanju kontroverznih političkih
pitanja poput ovog tako da je nisam sklon konzultirati kao izvor u ovom
slučaju.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:23 PM, Miljenko.Martinjak wrote:
> On 23.7.2011 11:26, Bunic Stjepan wrote:
>> On Sat, 23 Jul 2011 06:49:57 +0200, Miljenko.Martinjak wrote:
>>
>>> Osnovni uvjet za promjene je promjena vlasti koja je uzrokovala te
>>> probleme.
>>
>> Kod nas sve vlasti uzrokuju probleme.
>
> I zato ih treba mijenjati. Imamo i boljih opcija od onih koje su do
> sada dobivale vlast. Drugo je pitanje kako osigurati uspjeh kvaliteti u
> uvjetima kriminalnog djelovanja u izbornom sustavu.

Ja bih rekao da Hrvati najbolje funkcioniraju kao manjina u nekoj dobro
uređenoj državi poput Njemačke ili Amerike, ali kad ih pustiš da sami
sebi organiziraju državu, dobiješ interna prepucavanja, korupciju,
lopovluk i izdaju. Zbog toga bi EU čak mogla biti dobar izbor. To nije
Jugoslavija da bi nam vladali Srbi, nego nekakva proširena verzija
Austrougarske, s tim da imaš zagarantiran vlastiti jezik i kulturne
posebnosti, dakle nema opasnosti od germanizacije ili mađarizacije.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:14 PM, Melissa wrote:
> On Sat, 23 Jul 2011 13:04:04 +0200
> Danijel Turina <NAME@danijel.org> wrote:
>
> a jedan veći dio su odveli u Jasenovac i tamo pobili -
>> radilo se o nekoliko desetaka tisuća zarobljenika.
>>
>> Dakle moja tvrdnja je jako daleko od proizvoljne.
>
> Kako nije? Pa ako su ustase pobile nekoliko desetina tisuca za
> 5 godina kako su onda tamo partizani to mogli isto izvesti za nekoliko
> dana? Ili tvoja osnovna tvrdja nije tacna?

Gle, ustaše i partizani su imali različite ciljeve. Ustaše su s jedne
strane mrzili Srbe i htjeli su ih pobiti na najokrutniji mogući način, a
s druge strane su zbog pakta s Hitlerom morali "rješavati židovsko
pitanje", što im se baš i nije dalo, zato što se Židovi Hrvatima uopće
nisu zamjerili, barem ne koliko Nijemcima koje su strašno ponizili
kamatarenjem nakon prvog svjetskog rata, pa su dakle tamo Židovi bili
njihovi Srbi, dakle etnos kojeg su svi mrzili i željeli istrijebiti.

Jasenovac je dakle imao dvostruku svrhu: iživljavanja nad Srbima i
interniranja Židova kako bi Hitler imao dojam da se po tom pitanju nešto
radi. Ali Srbi nisu samo čekali da ih ustaše pokupe i pobiju, oni su
otišli što u partizane, što u četnike, a djelomično su izbjegli iz NDH.
Dakle ustaše čisto tehnički nisu mogli okupiti toliko Srba koliko su
Srbi kasnije napuhali brojke, naprosto zato što Srbi nisu samo sjedili i
čekali da ih netko pokupi. Isto tako, broj Srba koji su živjeli na
području NDH bio je manji od brojki koje se navode za broj žrtava
Jasenovca, što je dosta dobro obradio Tuđman u svojoj knjizi koja je
digla veliku buku. Naprosto, iz pozicije logistike i populacijske
statistike nema smisla brojka iznad 45000 ubijenih Srba u Jasenovcu, i
vjerojatno još 30000 kad ubrojiš sve ostale logore i stratišta poput
Stare Gradiške.

S druge strane, nakon rata su partizani imali potpuno drugačiju
situaciju: stotinjak tisuća domobrana i ustaša je pobjeglo u Austriju,
gdje su se htjeli predati saveznicima, koji su ih pak izručili
partizanima. Dakle tu nisi imao situaciju da treba loviti ustaše po
selima, pa koga uhvatiš, nego si ih imao hrpu na jednom mjestu, i koliko
je poznato svi su pobijeni. Osim njih, za očekivati je da su postojali i
drugi ratni zarobljenici koji su slično završili. To je strašan genocid
i tu dolazimo do razloga napuhavanja broja ubijenih Srba: ta brojka je
bila potrebna da bi se opravdalo ono što su radili partizani.

Dakle tu postoje vrlo dobre povijesne procjene i jasna situacija, tako
da, opet, moje tvrdnje nisu sporne, koliko god zvučale radikalno i
revizionistički. Naime kad malo bolje pogledaš ništa drugo nema smisla.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 01:05 PM, Siniša Knežević wrote:
>
>> Zašto sam ja popizdio na tog Fritza - radi njega sam popušio stanje
>> svijesti nevjerojatne suptilnosti, a on je nakon par mjeseci zaključio
>> da bi se on zapravo igrao razmnožavanja i uzgajanja mladunaca, a yoga mu
>> je bila kompenzacija kad to nije radilo.
>
> Ne znam točno koje je to godine bilo, mislim 2000./2001., i tada ja baš
> naletim na njega i pušim neke njegove spike o budizmu. To je bio, čini
> mi se, moj prvi revolt prema tebi, ne znam iz kojeg razloga, što si mi
> spomenuo...
> U to vrijeme bio je i onaj Kazimir Majorinc na newsima, sjećam se, pa
> onaj Aksentijević...

Je, bilo je par likova koji su se kakti furali na budizam a da pojma
nisu imali što bi to uopće bilo. Zbog toga sam takve vrlo intenzivno
napadao iz pozicije koju bih ja bez problema oborio ali oni su bili
blesavi pa su popušili raspravu. Naime fora i jest upravo u tome da su
filozofije irelevantne, bitna je kvaliteta psihe koju osoba uspijeva
fokusirati kroz neku filozofiju. I najbolje filozofije imaju hrpu debila
za sljedbenike, a i u islamu su neki uspjeli smisliti sufizam.

> Meni je osobno za analizirati kako sam pušio spiku samo određenih
> likova, Bakija, Tomek i Felix su mi bili antipatični na prvu loptu, ali
> zato Fritz, Elvis ili ona Gordana, za koju su svojevremeno rekao da je
> sotonin avatar, su me jebeno zajebali.
>
> Zapravo, zajebo sam sam sebe ...

Nisi jedini, bilo ih je još koji su radili jako krive procjene glede
izbora kome vjerovati a kome ne.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 07/23/2011 12:36 PM, Melissa wrote:
>> >
>> > Sumnjam, prije se radilo o polovici tog broja, 90K je prenapuhano.
>> > Paradoks je da su u Jasenovcu partizani nakon rata pobili više
>> > domobrana i ustaša nego ustaše Srba i ostalih.
>> >
> Za 5 godina u Jasenovcu ubili manje nego ovi drugi za par dana
> na kraju rata. Ne deluje logicno...

I meni bi bilo da se nisam informirao. Naime, čitao sam ja svašta, ali
nisam bio sto posto siguran dok nisam pogledao jedan film, povijesnu
rekonstrukciju sastanka nacističkog vrha glede "židovskog pitanja", na
kojem su razmatrali kako uopće istrijebiti Židove, imajući u vidu
veličinu problema. Recimo, pokušali su sa strijeljanjem, ali leševa je
bilo toliko da si nakon par stotina ljudi već zatrpan u leševima koje
treba pokopati, pa ti fali zemlje za grobove, fali ti strojeva za
kopanje, općenito, nije to tako jednostavno. Došli su do toga da
konvencionalne ne-industrijske metode naprosto nisu u stanju eliminirati
više od desetak tisuća Židova.

Now stop there.

Desetak tisuća.

Ono što je karakteristično za ustaške logore je sve, samo ne njemački
disciplinirani pristup. Ustaše su bili divljački sadistički ubojice,
luđaci koji su preferirali ubijati hladnim oružjem, dakle nožem, čekićem
i sličnim alatkama. Također, transportna infrastruktura i sustav za
uklanjanje leševa su im bili rudimentarni - AFAIK na početku bi leševe
naprosto bacali u Savu, ali to je nepraktično, pa su iz Njemačke
nabavili nekakav krematorij, ali nema dokaza da je on ikad korišten na
kapacitetima iole sličnim onima u njemačkim logorima. Ukratko, čista
zdrava logika govori da su se ustaše više bavili uživanjem u klanju nego
u masovnosti ubijanja. Također, postoje vrlo jaki dokazi, i od bivših
zatvorenika, da Jasenovac uopće nije bio tako gadan logor kako se obično
misli. Doslovno su imali nogometne momčadi po barakama i tamo su igrali
nogomet, a pred kraj rata su se Hrvati dolazili sakriti u Jasenovac
bježeći od četnika i partizana koji su klali sve pred sobom.

Dakle Jasenovac je mjesto kontradikcija - čini se da su se ustaše nad
nekim grupama zatvorenika divljački iživljavale, dok su druge tretirali
sasvim OK. Nagađao bih da Židovi nisu bili posebno omraženi, ali Srbi su
vjerojatno završavali pod nožem.

Sve u svemu, tehnička razina ubijanja koja je korištena u Jasenovcu
naprosto nije spojiva s masovnošću, i ta činjenica limitira teoretski
moguć broj ubijenih na red veličine nekoliko desetaka tisuća. Ono, čista
logika. Da bi imao red veličine stotina tisuća, treba ti industrija, to
mora biti doslovno tvornica vođena kao bilo koja druga tvornica, a
Jasenovac to naprosto nije bio.

S druge strane, poznata je činjenica da su partizani nakon rata
likvidirali strašno veliki broj "domaćih izdajnika", čitao sam jedan
transkript razgovora Tita i njegovog partijskog vrha, gdje mislim
Kardelj u razgovoru o ustašama veli Titu "dobro, ali i mi smo njih puno
pobili, 150000 smo pobili nakon rata", na što mu Tito odgovara da što
onda, trebalo ih je. Tu brojku bih ja podvukao, jer ona nije
hipotetička, i nju ne iznose Titovi neprijatelji nego oni koji su
provodili klanje pa znaju stvarno stanje. Stvarna brojka sigurno nije
manja, ali sumnjam i da je bitno veća, jer tu opet imamo logistički
problem: gdje su leševi? Tu pak dolazimo do križnog puta, odnosno
"šetnje" zarobljenika iz Blajburga kroz SFRJ, "stazama bratstva i
jedinstva", gdje su ih ubijali u manjim grupama i bacali u rudnike,
jame, rijeke, a jedan veći dio su odveli u Jasenovac i tamo pobili -
radilo se o nekoliko desetaka tisuća zarobljenika.

Dakle moja tvrdnja je jako daleko od proizvoljne.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 7/23/11 11:53 AM, Zli_Zec wrote:
>
> "Pavle Jurisic Sturm" <smrt.fasizmu@sloboda.narodu> je napisao u poruci interesnoj grupi:j0e8vk$otj$1@tornado.tornevall.net...
>> waffen ss se kao i obicno uvatio klavijature te srocio:
>>> Vidi vidi kako su nasi ljevicari puni suosjecanja prema 90 ubijenih
>>> Norvezana, a za 300.000 ubijene hrvatske djece, zena i civila nikad
>>> ni jednu suzu pustili nisu...
>>> Stovise, glorificiraju satrapa Broza i slave njegova mas ubojstva.
>>
>> To sto ste samo u Jasenovcu poubijali 300 000 zena i djece ipak mislim da je
>> stvar povijesti a ne recentnih dogadjanja jer kako vidimo sile zla i fasizma
>> opet marsiraju i ubijaju.
>
> U Jasnovcu je pobijeno oko 90 000 ljudi, lažljivi Srbine !!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Sumnjam, prije se radilo o polovici tog broja, 90K je prenapuhano.
Paradoks je da su u Jasenovcu partizani nakon rata pobili više domobrana
i ustaša nego ustaše Srba i ostalih.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 7/15/11 10:50 PM, Renata Skoro wrote:
> Da, točno, često govori o sebi samo je jako bitan motiv i način na koji
> to radi. Kraj njega ne osjećam da mi nabija osjećaj manje vrijednosti,
> nego baš suprotno, podiže samopouzdanje. Uvijek me na novo začudi ta
> njegova strpljivost, a toliko je iznad svih ljudi koje sam upoznala.
>
> Nakon kontakta s egocentričnom osobom se osjećaš loše, takav tip je vrlo
> često naporan za komunikaciju i jedva čekaš da se makneš od njega. Par
> sati u Danijelovom društvu prođe a da ni ne osjetiš i nadaš se da će
> toga biti još.

Razmišljao sam malo o prošlosti i razlozima zbog kojih su moji bivši
učenici napravili neke pogrešne procjene i poteze, a ovo mi se čini kao
dobar "šlagvort" za članak.

Ne znam jesi li upoznata s budističkim pojmom "metta". Na engleski se to
prevodi kao "lovingkindness" ili nešto slično - uglavnom, ono što ljudi
misle da metta znači je "ljubav prema svima". U stvarnosti, metta je
ljubav koliko je sunčevo zračenje sreća. Metta je energetsko stanje
vršne anahate, povezano sa visokim stupnjem vairagye, odnosno
nevezanosti, distance u odnosu na predmet i situaciju. Kad se nađeš u
energetskom polju, odnosno auri yogina koji je savršen u metti, osjećaš
se voljeno, bitno, sigurno, osjećaš kao da je taj yogin tvoj najbolji
prijatelj, koji ti želi dobro i sve bi napravio za tebe, koji će uvijek
biti uz tebe, podržavati te i sl., a ništa ne očekuje zauzvrat.

Greška tih ljudi je bila u interpretaciji tog opažanja. Naime, oni su to
energetsko stanje interpretirali na način koji je njima najviše
odgovarao, za početak su pogriješili smatrajući tu energiju emocijom
koja je usmjerena prema njima, pa su iz toga zaključili da ako ja njih
tako "volim", onda su oni sigurno nešto posebno, a ako su mi nešto
posebno, to sigurno znači da su si tu negdje sa mnom, pa to znači da mi
se mogu posrati po glavi. Isto tako su zaključili da to znači da je naš
odnos simetričan, nešto poput prijateljstva, dakle da ja sigurno dobivam
od njih koliko i oni od mene.

To je, naravno, potpuna zabluda, ali njima je ta zabluda bila ugodna, pa
su u nju rado vjerovali. U toj zabludi ih je dodatno učvrstilo opažanje
mojeg intenzivnog truda oko njih, koji je izgledao kao potvrda toga da
su mi strašno bitni. Dodatno, i Felix im je napričao svakakve gluposti o
nekakvim karmičkim vezama učenika i učitelja, o tome da je učenik bitan
za duhovni razvoj učitelja (!), o tome da će učitelj dati život za
učenika, da će biti s njim i u idućoj inkarnaciji, i tome slična sranja.
Ti ljudi su se od tih pizdarija toliko napuhali, da im je bilo normalno
smatrati da ću ja najebati od Boga ako ne budem dovoljno plesao oko
njih, a ako ja "propadnem" i ne budem dovoljno dobar učitelj, Bog će im
poslati drugog, boljeg, zato što su oni tako jako bitni. A svemu je
uzrok njihova potpuno kriva interpretacija doživljaja mette, jednog od
energetskih stanja koje su prisutne u mojem energetskom polju. Na sličan
način su krivo interpretirali i druga energetska stanja, zato što nisu
bili yogini pa nisu mogli shvatiti kako jedan yogin funkcionira. Yogin
je, naime, onaj tko je spoznao da su misli, emocije, želje, strahovi i
sva slična duhovna stanja naprosto energije. Te energije, kao i one
fizičke, imaju vektorsku i skalarnu komponentu, dakle imaju hvatište i
smjer, te iznos i "frekvenciju", isto kao što i svjetlost ima izvor,
smjer, intenzitet i valnu duljinu. Običan čovjek emocijama i mislima
generira različite energetske strukture, ali to čini nesvjesno, bez
razumijevanja onoga što čini, dok yogin prvo ustanovljava energetsku
narav tih pojava, a nakon toga vježba kreiranje, održavanje i
usmjeravanje tih energija. U osnovi, yogin se od čovjeka razlikuje kao
laser od petrolejke. Petrolejka proizvodi svjetlost i laser proizvodi
svjetlost, ali petrolejka s outputom od 5W zrači nekoherentnu svjetlost
u svim smjerovima, dok laser zrači koherentnu, kolimiranu svjetlost,
dakle samo u jednom smjeru i u samo jednoj valnoj duljini. Ono što to u
praksi znači je da yogin nauči generirati energetska stanja posve
neovisno o povodu, što je pravo značenje pojma vairagya. Yogin ne živi u
iluziji da mu za osjećaj ljubavi treba osoba koju bi volio. Ta iluzija
je svojstvena bićima koja su vezana za inkarnacijski ciklus svojim
projekcijama i nesposobnošću razdvajanja vlastite duhovne egzistencije
od svijeta predložaka. Yogin zna da je ljubav njegovo stanje svijesti,
posve neovisno o predlošcima. On za nju ne treba povod i posebne
okolnosti. Otkrivanjem te istine otkriva se i hrpa drugih stvari, recimo
duhovna stanja koja ljudi u pravilu ne doživljavaju zato što ih je
praktički nemoguće doživjeti slučajnom kombinacijom predloška i
biološkog instinkta. Yogin je dakle duhovno slobodan od svijeta ne zbog
nekakve metaforičke ili mistične kvalitete, nego naprosto zato što mu
svijet više nije povod za mišljenje, osjećanje i doživljavanje.

To stanje je dakako toliko uobičajeno, da obični ljudi uopće ne
razmišljaju o njegovoj mogućnosti, i stoga ga nisu u stanju ispravno
prepoznati i protumačiti kad ga sretnu.

Gore sam opisao grešku u tumačenju koju su načinili moji bivši učenici,
a koju je savršeno opisala Romana, svojedobno, kad je Dubravka nešto
frfljala o tome kako su oni "povezani s Danijelom zato što su ga
prepoznali", a Romana joj je odgovorila da je to sve Danijelova čista
milost i da u njima nema apsolutno ničega što bi njegovo stanje
uzrokovalo - Danijel ih je naprosto pokupio s ceste, dao im priliku, a
isto tako je mogao dati priliku nekom drugom a ne njima, i to sve s
njima nema nikakve veze, ništa nisu zaslužili i jedino što se od njih
očekuje je da tu priliku iskoriste kako bi postigli prosvjetljenje.
(Takve stvari su, BTW, razlog zašto je Romanica bila omražena među tim
luzerima; ima vrhunski talent za izricanje neugodne istine i za rezanje
kroz tuđa samozavaravanja.) Naravno, njena procjena je apsolutno točna.

U prijašnjim porukama sam opisao svoju stranu - ja sam imao osjećaj da
trebam raditi s ljudima, da im trebam pokušati prenijeti ono što znam.
To sam ja, dakako, ozbiljno shvatio, tako da sam ulagao ogromnu energiju
i trud u to da tim ljudima prenesem apsolutno sve što mogu shvatiti,
ispravljao sam njihova zastranjenja i fokusirano radio sa svakim od njih
dok taj ne bi došao do točke u kojoj sam procijenio da je posve
izgubljen i da se tu više ništa ne da napraviti. U toj točki bih ga
energetski odrezao, zatvorio linkove, fizički ga potjerao i koncentrirao
se na ostale. Dakle stvar je bila totalno binarna: ili se sto posto
trudim oko njega dok smatram da još ima nade, ili posve otpišem gubitke
i prestanem ulagati energiju u nekoga tko je beznadan slučaj. Meni naime
nije bio cilj raditi s nekim konkretnim ljudima - ljudi su zapravo samo
nositelji, generatori i usmjerivači energetskih stanja, u pravilu posve
instinktivni i nesvjesni, i ja sam ih selektirao po tome koliko jaku
energiju su u stanju pustiti kroz sebe, koliko pozitivno na nju
reagiraju, i onda sam ih pokušao naučiti svjesnoj kontroli i nadilaženju
instinktivnog i animalnog ponašanja, ali to je pak zahtijevalo da oni
napuste svoje krive ideje i da žele naučiti ono o čemu sam im pričao,
ali tu sam naletio na nevidljivi elastični zid. Naime, oni bi rado
doživljavali energetska stanja koja sam ja puštao kroz njih, to im je
bilo super, ali kad bih im počeo govoriti o tome da bi oni tu nešto
trebali raditi, naišao sam na otpor. S druge strane, kad bih im pričao o
tome kako te stvari stvarno funkcioniraju i kakve bi sve iluzije morali
napustiti da bi naučili raditi ono što ja radim, sablaznili bi se i
zaključili da je to sve od sotone i ništa ne valja. U nekoj točki, ja
sam zaključio da su ljudi glupa stoka koja nema nikakve šanse ništa
korisno naučiti i da se bave samo time što bi jebali, što bi pojeli,
kakvu rakiju bi pili i koga bi rado zajebali. Yoga je naprosto
preradikalni iskorak iz animalnog da bi to ljudi uspijevali poloviti.
Koliko se meni čini, to je točno ono što su ovi gore željeli da vidim, a
nakon toga sam polovio još par stvari što je dovelo do razumijevanja tko
tu zapravo vuče konce i zašto su ljudi takvi kakvi jesu, i rekao bih da
su učenici bili samo sporedna stvar, a bitno je bilo da ja naučim što i
kako Sanat Kumar ovdje radi, i da se njime pozabavim. Ljudi su u svemu
tome kurac od ovce; ili su animalni entiteti, ili vehikli koji provode
sotoninu volju i namjeru, a rijetki koji se pokušavaju istrgnuti iz toga
naprosto nemaju snage za nadvladavanje pozadinske sile, i neće je imati
dok ja tog vraga ne likvidiram jednom za uvijek, i tek onda će se
vidjeti što je tu stvarnost, jer su u međuvremenu interferencije prejake.

--
http://www.danijel.org/