Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 3:58 PM, fra Ante wrote:
>> > i energijom.
> Aha ... Bi li ti to nama malo objasnio?

S kojom razinom predznanja raspolažeš? Recimo znaš li principe na kojima
počiva Qi Gong? Harmonizacija qi, pretvaranje qi u shen?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 1:01 PM, Hellraiser wrote:
> I tada nas je Danijel Turina počastio još jednim biserom iz svoje
> nepregledne škrinje znanja:
>> 7% je "fatalna kamata", a mi smo se kao fizičke osobe zaduživali po 10-11%.
>
> jedinstven slučaj u kojem su građani bili još gluplji od glupe države.
> kamata iznad 5% je već neugodna, a 10% prihvaćaju samo budale.

Prihvaćaš ono što ti stoji na raspolaganju, nažalost. Ja iz svojeg
iskustva znam da su izbori najčešće pustiti da te ubije sranje koje je
neposredno pred tobom i tako ne ostvariti dugoročne ciljeve, ili
napraviti potencijalno fatalni kompromis kojim rješavaš neposredni
problem ali pod cijenu u budućnost premještenog još većeg sranja, u nadi
da ćeš do tada dovoljno dići prihode da to možeš riješiti. Praktički
nikad izbori nisu nešto fino, nego biraš između Scile i Haribde, iliti
da karikiram, možeš birat između cigle u glavu i kurca u dupe.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 12:51 PM, Siniša Knežević wrote:
>
> Pitam se zašto banke ne snose rizik poslovanja kao i svi drugi pravni
> subjekti?

Vrlo dobro pitanje, pogotovo imajući u vidu da "rizik poslovanja" uredno
naplaćuju kao veću kamatu, unatoč tome što u praksi uvijek *sve* naplate
i na sto načina se osiguraju, dakle nikakvog tu rizika nema.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 2:00 PM, vib wrote:
> Moras nekako unistit/smanjit dug, nema drugog rjesanja- inace
> depresija sljedecih 10-20 godina.

Možeš smanjit dug samo na par načina, dakle ili dizanjem prihoda uz
zadržavanje iste razine troškova ili održanjem iste razine prihoda ali
uz odvajanje većeg postotka prihoda za plaćanje dugova, dakle uz pad
standarda. Sve ostalo su filmski trikovi.

Filmski trikovi, ipak, vrlo često predstavljaju jako korisnu stvar, ako
si u stanju održavati privid, dakle zavrtiš ekonomiju, zavrtiš državni
revenue totalno visoko i onda s tim opereš dugove usput, dakle
univerzalno najbolji način za vraćanje dugova je zavrtjeti prihode do
takve razine da ti svi dugovi iz te pozicije izgledaju smiješno, i tek
onda ih vraćaš, a do tada s njima žongliraš i čak se malo više zadužiš.

Problem je u toksičnim dugovima, dakle onima koji ti blokiraju mogućnost
dodatnog zarađivanja tako što zahtijevaju otplatu odmah, dakle gdje ti
je problem način dospijevanja dugova a ne apsolutni iznos, pa onda imaš
situaciju da ti sav revenue ide u dugove a istovremeno ništa novo ne
zarađuješ, što je najgora kombinacija koju treba izbjegavati pod svaku
cijenu, a to je točno situacija u kojoj se našla Hrvatska. Dakle kad
krene kriza banke ti dignu kamate pa ti je zaduživanja skuplje,
istovremeno ti banke pritisnu populaciju dizanjem kamata i prisilnim
prijevremenim naplatama kredita čime svima ruše kupovnu moć tako da ti
dramatično padaju proračunski inputi, i onda zapravo imaš istovremenu
umjetno generiranu krizu po nekoliko planova. Ja tu ne vidim drugog
izlaza nago potamaniti banke. One su se tu igrale grubih pritisaka i sad
države trebaju pokazati tko je gazda - kad se banka nađe u krizi
naprosto ju likvidirati bez milosti, nikakve državne intervencije i
pičke materine, nego stečaj i upravu u zatvor. Onda će banke paziti što
rade s pritiscima i dizanjem kamata jer će im životni interes biti da
nikoga ne "ubiju". Sad im je "ubiti" nekoga jeftino pa to rade bez
ikakvih problema, recimo cijeli sustav procjene kreditnih rizika u
sprezi s Basel II sustavom ti stvara situaciju da nekakav Moody's može
ucjenjivati doslovno cijelu zapadnu civilizaciju - sruše nekome kreditni
rejting, banke po Basel II automatizmu dižu kamate sukladno kategoriji
rizika i rezultat je da se državu može iz stabilnog stanja trenutno
prebaciti u kritično, a zašto, zato što su svi dizajnirali svoju razinu
kreditne zaduženosti po nekoj razini parametara, a ako im promijeniš te
parametre automatski prelaze u crveno i nastupa kriza a bez stvarne
potrebe. S jedne strane su države bile jednako nadobudne kao naši
građani s minusima i karticama, pa su se zadužile daleko iznad razine
koja je pametna, a zašto, zato što su ih banke navukle - evo vam
jeftinih kredita, samo 1.2%, zašto ne uzmete, samo dajte, pa ako ne
uzmeš napadaju te privrednici jer ograničavaš privredni rast itd., što
je ekvivalent toga da te žena jebe da zašto ne uzmeš bolji auto na
kredit, krediti su jeftini, svi susjedi imaju bolje aute od nas,
ispadamo luzeri. Dakle potpuno je isti mehanizam koji potiče zaduženje u
"normalnoj" situaciji i onemogućava otplatu glavnice, i takvom logikom
zaduženje raste sve dok ti banka ne lupi neki svoj potez i trenutno te
baca iz normalnog u katastrofalno stanje, ekvivalentno tome da ti u
situaciji da imaš minus po računu u iznosu tri plaće trenutno pretvori u
nedopušteno prekoračenje, pošalje ti ga na naplatu i stvar naplati
ovrhom. Iz situacije koju normalno održavaš prebacili su te u situaciju
u kojoj ostaneš bez kuće i na cesti trivijalnim potezom, ekvivalentnim
tome da Moody nekoj državi spusti rejting. Naravno da si je ta država
sama kriva što je uzela kredit višestruko veći od onoga što bih ja
procijenio kao potencijalno fatalno, ali s druge strane su krive banke
što su im te kredite gurale kroz nos a bez ikakve odgovornosti po sebe,
dakle banka si uzima sva prava sjebati te kako se sjeti, a sama te je
navukla na cijelu stvar pričanjem bajki. Ako ti je dala kredit po 1.2%,
super, potpiši mi tu da će i taj i svi budući krediti uvijek i u svakom
slučaju biti 1.2% - to ti nijedna banka nikad neće potpisati, i to je
trebalo biti zvono za alarm. Sad države trebaju za uzvrat do krvi
zajebati banke, dakle kad se banke nađu u krizi zbog rizičnih plasmana,
naprosto ih zaplijeniti i gotovo, a vlasnike pobiti.

Ja već dulje vrijeme govorim da je risk-based banking crux problema ali
bojim se da se ljudi preslabo kuže u nehanizme da bi shvatili o čemu
pričam. Ono, banka ne smije evaluirati kreditne uvjete ovisno o riziku.
To sad zvuči "pa kako to", ali fora je u sljedećem: rizik je subjektivni
parametar podložan fluktuacijama na tržištu, panici na burzi, dakle
podložan je hrpi gluposti i nepredvidljiv, to nije objektivna stvar i
svakoj budali je sve rizik. Većina tekstova o riziku je teški bullshit
koji služi samo bogaćenju lopovskih konzultanata i ničemu drugom. Život
kao takav je rizik. Kad dopustiš nekome da smanjuje svoje troškove
procjenom rizika, kao u slučaju banaka, osiguravajućih kuća i sl.,
otvorio si pandorinu kutiju nevjerojatnog bogaćenja tih organizacija.
Problem s američkim zdravstvom je upravo risk-based insurance approval -
naprosto, ne odobre ti zdravstveno osiguranje ako zaključe da bi na tebe
morali bilo što potrošiti, što je suprotno samoj svrsi koncepta
osiguranja, dakle da procijeniš generalni rizik, ukalkuliraš ga u cijenu
i onda u osnovi svima odobravaš osiguranje bez puno sranja, a odbijaš
isplatiti samo u slučaju prijevare.

Ako im dopustiš da procjenjuju rizik, to uvijek završi tako da nekakvi
šupci procjenjuju treba li nekoga pustiti da umre od raka ako je već
prije imao gripu, ili treba li nekome dopustiti da osigura auto ako je
već prije imao nesreću u kojoj mu je nepoznati počinitelj razbio auto pa
je naplatio popravak s kaska, a uvijek, bez iznimke, to znači da će te
priklati na prvi znak da imaš problema jer im je dopušteno da te
proglase rizičnijim i tako te gurnu preko ruba do kojeg su te prethodno
sami doveli time što su ti pružali uslugu koja se u normalnim uvjetima
ponašala predvidljivo, stabilno i korisno i naprosto nisi išao iz
pozicije da će te na prvi znak krize ubiti. Banke bi se istovremeno
igrale tržišne ekonomije kad im paše, i državne zaštite kad im paše, ali
to ne ide tako. Ili funkcioniraš skroz tržišno, dakle nema državnog
spašavanja banaka nego na prvi znak frke klaonica, ili pak funkcioniraš
kao državni servis, ali onda nema risk-based procjena nego flat rate,
onda si servis građanstva koji funkcionira unutar stabilnih parametara.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 1:15 PM, vib wrote:
> On 29 stu, 11:49, Danijel Turina <N...@danijel.org> wrote:
>
>> kamate, ljude primi panika pa prestanu tro iti, to prestane puniti
>> bud et, to pak dodatno smanji prihodovnu strukturu, dr ava po ne rezati
>> rashode, to pak sre e prihode svima koji rade s dr avom, oni pak imaju
>> manje novaca za tro enje, to je manje poreza na dobit i PDVa, ukratko,
>> to je ciklus smrti.
>>
>
> Pa upravo zato oni koji tjeraju drzave u recesiji na rezanje potrošnje
> 'da bi popravili kreditni rejting' guraju te iste zemlje i cijelu EU u
> jos dublju recesiju odnosno depresiju.
> Nepojmljivo je da netko u ovoj situaciji to propagira kao 'lijek za
> izlazak iz krize'.
> Najveca idijotarija je u tome da se ljude plasi inflacijom dok se
> deflacijska spirala i kontrakcija ekonomije upravo odvija.

A ti s tom tvojom inflacijom si više naporan. Inflacija ti kurca ne
koristi kad si u dugovima. Recimo da devalviraš kunu jer ti je plaća od
5000kn premala za vratiti dugove od 5000kn, pa umjesto 5000kn imaš
7000kn, ali problem je u tome što će ti dugovi relativno samo porasti,
dakle ne samo da će ti dugovi porasti na 7000kn, nego na 9000kn jer će
svi ukalkulirati buduću inflaciju tako da ne da si na istom nego si se
napušio kurca.

Eto zato je inflacija beskorisna.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Problem s kreditnim zaduženjem se sastoji u procjeni dugoročno održivog
iznosa, te u procjeni opasnog iznosa zaduženja. Naime, takve procjene u
pravilu rade banke, a njihovi klijenti su savršeno sretni ako dobiju
najveći mogući kredit, i oslanjaju se prvenstveno na koncept po kojem im
banka ne bi dala tako veliki kredit da ne misli da su kreditno sposobni,
pa se još i ponose iznosom kredita koji im je odobren - ono, gle kolika
sam faca, banka mi je dala xxx kredita.

Ono što vam banke ne vele je sljedeće: potencijalno opasan je svaki
kredit koji ima *ukupni iznos*, dakle glavnica sa svim parazitskim
troškovima, veći od mjesečne čiste dobiti, dakle iznosa koji vam ostane
kad s mjesečnim prihodima platite sve režije i hranu. Sve više od toga
je opasno, jer ako vam kredit u cijelosti pošalju na naplatu, desit će
vam se da taj mjesec nemate što jesti, pa ćete morati ne platiti režije,
odnosno prebacit ćete taj trošak u budućnost, gdje će vas dočekati, pa
ako je toga previše a vaš "slobodni mjesečni iznos" mali, mogli biste
imati ozbiljnih problema.

Idući stupanj vrednovanja iznad "potencijalno opasnog" je "potencijalno
fatalan", a to je kredit koji ima ukupni iznos veći od vaših ukupnih
mjesečnih *prihoda*. Dakle imate ukupne mjesečne prihode 5000kn, imate
minus na računu 5000kn, i to je potencijalno fatalno ako vam banka naglo
ukine minus i pretvori ga u "nedopušteno prekoračenje" i počne vam
lupati kamate od valjda 10% mjesečno. Koliko vidim, kamate na
*dopušteno* prekoračenje su između 10% i 14% godišnje, a s nedopuštenim
prekoračenjem, koje banke zapravo same generiraju u velikom broju
slučajeva, naprosto smanjenjem iznosa dopuštenog prekoračenja
korisnicima koji su već do limita u minusu, stvari sigurno ne stoje
bolje, i tu onda kreću opomene svakih par dana i za svaku vam naplate
50kn. Ako želite da to maltretiranje i kamatarenje prestane, morate im
sve platiti odmah, a to je cijeli iznos vaše mjesečne plaće, koji
naravno ne možete odvojiti jer onda nemate što za jesti, ne možete
platiti režije, ne možete uopće funkcionirati, a ne možete stvar
riješiti kreditom jer ste s kreditima već u crvenom i banka vam ruši
bonitet pa ni drugdje više ne možete dobiti minus po računu. Da biste to
platili, nije vam dovoljna plaća od tog jednog mjeseca, nego od barem
tri-četiri mjeseca života na apsolutnom egzistencijalnom minimumu.

Imajte u vidu da su sve brojke zapravo relativne - bitni su omjeri, a ne
apsolutni iznosi. Ako imaš prihode 10K eura smiješno ti je da je nekome
problem kredit od 7K kuna, ali on ima problem s tim kreditom zato što
ima prihode 7K kuna, a da ti imaš kredit od 10K eura i da ti dođe sav na
naplatu odmah, malo bi se zagrcnuo, a to je ista stvar u postocima bruto
prihoda.

Dakle iz pozicije u kojoj minus po računu u iznosu mjesečne plaće već
spada u potencijalno fatalna zaduženja, jasno vam je što mislim o isto
takvom minusu u iznosu *tri* mjesečne plaće, u kombinaciji s kreditnom
karticom potrošenom do limita, "potrošačkim kreditom" od desetak tisuća
kuna za financiranje godišnjeg odmora, kreditom za auto i kreditom za
stan, a to je ono što ljudi zapravo znaju imati, u najnepovoljnijim
slučajevima. To nije potencijalno fatalno, to je grob dubine deset
kilometara u koji vas već zasipavaju zemljom. Stvar je u tome da vam
banke i kartične kuće odobravaju kredite po kriteriju da je sve OK dok
možete plaćati mjesečne rate svega toga a da vam nakon svega ostane
nekakav egzistencijalni minimum od cca 2000kn. Zbog toga se svi zapravo
koncentriraju na otplatu *mjesečnih rata*, i nikome ne pada na pamet
vraćanje glavnice. Naime većina tih kredita je "vječna", recimo taman
kad bi otplatili kredit za auto treba vam novi auto, pa odmah ulazite u
novi kredit. Minus po računu je također nešto što nitko nikad ne vraća,
nego svi prihodima financiraju kamate i novu potrošnju kako bi zadržali
životni standard. Kad vam prođe 12 ili 24 rata na karticu za nekakvu
skupu stvar, već je vrijeme za kupiti zamjensku, također skupu stvar na
isti takav kredit, dakle ako želite održati svoj životni standard stalno
ste na toj razini kredita, a vaši prihodi financiraju rate i kamate.
Budući da svi teže maksimizirati životni standard koji je moguć s
njihovim prihodima, teže maksimalnom kreditnom zaduženju koje je moguće,
odnosno koje će im banke i kartične kuće odobriti. Jedini izlaz iz toga
je ili dići prihode a istovremeno ne pokušati dići životni standard do
točke koju ti prihodi omogućuju nego vraćati dugove, ili, alternativno,
spustiti životni standard daleko ispod razine na koju ste se navikli i
održavati se u stanju koje percipirate kao bijedu dovoljno dugo da
isplatite sve dugove, što može potrajati do sedam godina, koliko znaju
trajati krediti.

Degradacija standarda na koji ste navikli je iznimno bolna i ljudi to
percipiraju kao znak životnog poraza i neuspjeha, kao suočavanje s
osobnim krahom i odustajanjem od nada u bolji život. Takva psihička
trauma može rezultirati niskim samopouzdanjem i narušavanjem zdravlja,
što vas pak izlaže mogućnosti da ostanete bez posla, dobijete manju
plaću i sl., dakle to je vrlo opasna igra. Jednako neugodno je zadržati
niski životni standard u situaciji u kojoj ste podigli prihode, dakle
usmjeriti svu razliku u vraćanje dugova i odustati od rasta, što je
također vrlo bolno zato što to subjektivno percipirate kao odustajanje
od boljeg života za koji radite, percipirate to kao mučan život bez
nagrade, i možete upasti u depresiju i imati slične probleme kao u prvoj
opciji. Naime, kad svi oko vas percipirano rastu, a vi stojite na
mjestu, osjećat ćete se inferiorno, kao gubitnik i lošiji od drugih. Kad
svi vaši prijatelji i suradnici kupuju Passat, a vi kupujete Golf,
percipirate sami sebe kao nekoga tko relativno nazaduje, i zbog toga su
samo jako rijetki u stanju izdržati taj psihički pritisak i usmjeriti
povećane prihode u vraćanje dugova umjesto u rast standarda.

Države se nalaze u istoj situaciji, nema nikakve razlike, samo što
umjesto različitih psihičkih elemenata unutar uma jednog čovjeka imate
različite društvene elemente s različitim zahtjevima, pa tako kad država
ima povećane prihode, uvijek imate interesne grupe s njihovim zahtjevima
u koje bi trebalo uliti te prihode, a ukoliko vlast umjesto toga odluči
vraćati dugove, te interesne grupe će popizditi i tražiti glavu
premijera. Recimo, da vam netko veli da će namjerno zaustaviti
gospodarski rast unatoč mogućnosti da ga digne za 5%, i da je to
potrebno da bi se dugove svelo na podnošljivu mjeru jer će za 10 godina
postati stvarno opasni, nema šanse da bi se taj zadržao na vlasti ni do
kraja mandata, rekli bi mu da je nesposobni idiot. S druge strane, kad
nekakav Sanader sustavno kroz svoja dva mandata diže kredite i njima
podmićuje interesne grupe, umjetno pumpa standard i gospodarski rast,
ali po cijenu sigurne katastrofe nakon isteka njegova dva mandata, to je
politički super, svi glasaju za njega, a kad nakon njegovog odlaska
njegov nasljednik završi s državom u kolapsu, kao uzrok problema se
percipira nasljednika, a ne Sanadera. Dakle političarima je *u interesu*
voditi politiku koja je dugoročno fatalna po državu, naprosto zato što
uslijed demokracije nisu dugoročno odgovorni, dakle funkcioniraju u
vremenskom prozoru svojeg mandata, kao da nakon toga više nema svijeta.
Dakle ako političar vodi dugoročnu politiku, propustio je podmititi
interesne grupe koje je mogao podmititi, nije ostvario gospodarski rast
koji je mogao, i to je političko samoubojstvo ekvivalentno degradaciji
društvenog položaja koju bi morao trpjeti netko tko bi namjerno vozio
lošiji auto od onoga koji može kupiti, a samo zato da smanji dugove i
dugoročno si osigura dobru financijsku poziciju. Takav bi mogao čak
ostati bez posla zato što će ga se percipirati kao nekoga tko nije
dovoljno ambiciozan, prodoran, energičan i samouvjeren. Dakle i u
osobnom životu i u životu države vladaju principi koji favoriziraju
napuhane blefere koji maksimiziraju kratkoročne pozitivne rezultate po
cijenu dugoročne katastrofe, a rezultat je da imamo to što imamo, blef
koji je došao do kraja, i na privatnoj i na državnoj razini.

Eto, to je ukratko opis mehanizama zbog kojih nitko nikada ne vraća
glavnicu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/2011 12:05 PM, Miljenko.Martinjak wrote:
> On 29.11.2011 11:08, NN wrote:
>> On 29.11.2011 10:20, Miljenko.Martinjak wrote:
>>
>>> Ne smije
>>> se kao sada odrzavati monopol tabletomanije i kirurgije, a zabranjivati
>>> djelovanje ljekovitim travama i energijom.
>>
>> Prvi glas da su zabranjeni cajevi, rendgen i MR uredjaji.
>
> Zabranjeno je imati poslovanje s kojim ces za lijecenje koristiti
> trave. To sluzbena medicina svrstava pod nadrilijecnistvo koje je
> zabranjeno zakonom, osim nekih izuzetaka. Sluzbena medicina zeli monopol
> i za sada ga ima - zabranjeno je baviti se lijecenjem ljudima koji
> nemaju diplomu medicinskog fakulteta.
> One koji imaju diplomu lako je razlikovati s postavljam iste na zid, a
> ljudima treba ostaviti slobodu poslovanja i odluke gdje ce se i kako
> lijeciti.

Moje mišljenje o tome je da treba zabraniti lažnu propagandu upitnih
metoda liječenja kako se bolesne ljude ne bi navelo da se liječe
čajevima kad im treba nož i kemoterapija. Ali u nekakvoj normalnoj
situaciji bih očekivao da i tu funkcioniraju zakoni tržišta: ako je neka
metoda učinkovita bolesni ljudi će se radije liječiti njome nego
nekakvim svetim vodicama. Recimo, odnedavno, dakle zadnjih 10-15 godina
se bitno poboljšala učinkovitost službene medicine u borbi protiv raka,
tako da sve manji broj ljudi ide alternativcima. Naprosto, službena
medicina je u pravilu učinkovitija. Ali kad službena medicina nije
davala nikakve izglede izlječenja, normalno da bi ljudi probali bilo što
drugo, jer su smatrali da su ionako mrtvi, službena medicina ih je
otpisala, a u najgoroj drugoj soluciji su također mrtvi.

Dakle, u osnovi nemam ništa protiv alternativnih metoda liječenja tamo
gdje oficijelna medicina ne nudi neku bitniju nadu u izlječenje, ili kod
tretmana kroničnih, ne-fatalnih tegoba poput reume, za što alternativne
metode poput akupunkture i pušenja trave mogu biti učinkovitije od
kljukanja tabletama.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

http://danas.net.hr/izbori/page/2011/11/29/0048006.html?pos=n1

"Moramo se koncentrirati na to da nam cijena zaduživanja ne prijeđe
sedam posto, što će se dogoditi ako nam padne kreditni rejting.
Zaduživanje po kamatnoj stopi većoj od sedam posto bilo bi ravno
samoubojstvu. Imamo samo 50 dana da spriječimo takav scenarij", kaže
Milanović.


7%.

Kolike su kamate na minus na računu, na kreditne kartice, na "potrošačke
kredite", leasing/kredit za auto i slične stvari s kojima ljudi obično
funkcioniraju?

O tome bi se trebalo zamisliti, recimo ja se ne sjećam da sam ikad dobio
gotovinski kredit s kamatom manjom od 10%, a država smatra da je sve
gotovo kad kamate prijeđu 7%. Čovjek se čisto zapita je li tko široj
populaciji objasnio takve stvari, budući da je logično da se fizička
osoba nalazi u vrlo sličnoj situaciji kao država, samo s manjim iznosima
- imaš nekakve prihode, imaš fiksne rashode ispod kojih ne ide, fiktivno
viši standard financiraš minusom po računu u iznosu tri plaće, amexom,
potrošačkim kreditom i kreditom za auto, i u nekoj točki iznos kreditnih
otplata neminovno prelazi iznos koji je moguće financirati iz prihoda,
što je i logično, jer da je takav životni standard bilo moguće
financirati iz prihoda ne bi ga se financiralo iz kredita. To je ta
zamka kredita: obećavaju ti veći životni standard od onoga što možeš
platiti, a sve za cijenu dodatnih 500kn mjesečno, pa još 1000kn
mjesečno, pa još 1500kn mjesečno, a što ti je 3000kn mjesečno kad možeš
povući 15000kn minusa po računu. Da, ali plaća ti je 5000kn, i kad to
pukne, treba *odjednom* platiti 15000kn minusa (koji ti ukinu pa to
naglo postane 15000kn nedopuštenog prekoračenja s ekstremnim lihvarskim
kamatama), 30-tak tisuća kuna naštancanih na kartice na različite "24
rata" stvari, pa kad ne plaćaš ratu za auto nađeš se u situaciji da
pušiš i auto i polog i sve do sada uplaćene rate, ukratko, to je osobna
situacija koja je ekvivalent onoga što na državnoj razini imaju Grčka i
Hrvatska. Prihodi sve manji, a kreditno zaduženje je bilo jedva plativo
kad su kamate bile daleko niže i kad je izračunato na temelju daleko
zdravije prihodovne strukture, a kad se nešto zaklima banke udvostruče
kamate, ljude primi panika pa prestanu trošiti, to prestane puniti
budžet, to pak dodatno smanji prihodovnu strukturu, država počne rezati
rashode, to pak sreže prihode svima koji rade s državom, oni pak imaju
manje novaca za trošenje, što je manje poreza na dobit i PDVa, ukratko,
to je ciklus smrti.

7% je "fatalna kamata", a mi smo se kao fizičke osobe zaduživali po 10-11%.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/29/11 1:40 AM, Mario Petrinovic wrote:
>>
>> Jao, jao koje uživanje je gledat ovakve kompleksaše, a koji će tek gušt
>> biti za tjedan dana. Pliz sačuvaj nešto i za kasnije.
>
> Veselje ce biti moje, kad se SDP-u pocne lomiti kicma, lol.

Pa SDP i jest sakata stranka sa slomljenom kičmom i bez glave, koja
baulja okolo kao zombi.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 11/28/11 10:16 PM, Ratko Jakopec wrote:
> On Mon, 28 Nov 2011 22:01:18 +0100, Petar Stanojevic wrote:
>
>>>>> Demoni kruze iznad oceana i ponekada slete do povrsine da podbodu
>>>>> rogljama.
>
>>> Inace, to su pucka vjerovanja, prema NZ demoni ce biti baceni u
>>> pakao, a nece gospodariti paklom kako si to neuk narod zamisla.
>
>> Ovo su vizije kakve imaju sveti ljudi.
>
> Daj ne seri.

Uz takve svete ljude, kome trebaju luđaci.

--
http://www.danijel.org/